STUDENTSKI BRAK ILI BRAK PRIJATELJA – RJEŠENJE ILI BELAJ

Alejkumusselam.

Ovo pitanje je povezano sa pojavom jedne savremene vrste braka BRAKA PRIJATELJA koja je vezana za studente a oko koje je podignuta velika prašina i za koju su vezane mnoge nedoumice. Ova vrsta braka praktično je zaživjela pa je veoma bitno studentima muslimanima koji praktikuju vjerske propise da imaju znanja o njoj. Naime, brak prijatelja, zevadžu-frend ili olakšani brak je ideja ili prijedlog šejha Abdulmedžida ez-Zindanija (on je osnivač islamskog univerziteta El-Iman u Jemenu, i predsjednik Medžlisa šure u političkoj partiji Et-Tedžemu’ul-jemenijj lil-islah).

On kaže: “Ova ideja je zasnovana na šerijatskim osnovama i daje pravo supružnicima da imaju intimne odnose, nakon što se sklopi ugovor koji ispunjava sve šerijatske ruknove i šartove, te nakon toga muž ima pravo na intimni odnos sa ženom, i potvrđuju se tazbinske veze, potomstvo, pravo na naslijeđe i sve drugo što čini ovaj brak u potpunosti različitim od braka mut’a, koji je vremenski ograničen” (pogledaj: Ez-Zevadž el-‘urfi od Abdulmelika Mutlaka).

Razlozi pojave ovog braka:

Razloge pojave ovog tzv. olakšanog braka ili braka prijatelja pojašnjava šejh: “Prilikom mojih posjeta i susreta sa mnogim muslimanima koji žive na Zapadu, shvatio sam koliki je problem sa kojim se suočavaju nove generacije. Neki od njih dovode djevojke (prijateljice) u kuće svojih roditelja ili djevojke žive u vanbračnim vezama. Održavaju se veze (između mladića i djevojaka) koje su u suprotnosti sa šerijatskim zakonom, vjerom i muslimanskim običajima. Pitali su me o rješenju ovog problema, pa sam odgovorio da je rješenje ‘zevadžu-frend’, tj. brak prijatelja”.

Šejh pojašnjava zašto je nazvao ovaj brak tim imenom: “Njegov naziv nije na osnovu stvarnog značenja nego nasuprot naziva ‘boy-friend’ i ‘girl-friend’, jer im govorimo o problemima mladih na Zapadu, a ovo je moje mišljenje a ne fetva”.

Reakcije na ovu izjavu

Prvo što je izazvalo reakciju je sam naziv ovog braka jer je u uskoj vezi sa nazivima i izrazima “boy-friend” i “girl-friend” koji asociraju na seksualnu slobodu, neobavezujuće veze, i zabavljanje, dok mi u šerijatskim izvorima i fikhskim knjigama imamo izraze i terminologiju koji su dovoljni i u kojima je zamjena za ovaj izraz.

Objašnjavajući šta sadrži ova fetva kaže šejh Abdulmedžid ez-Zindani da je nakon što je uvidio raširenost pojave zabavljanja (ašikovanja) među muslimanima Zapada smatrao je da je rješenje za ovaj problem OLAKŠANI BRAK, pa ih je pozvao ne njegovu primjenu. On smatra da je ovaj brak zasnovan na šerijatskim osnovama, i to:

1. Pravo muža na polni odnos sa ženom nakon sklapanja bračnog ugovora koji ispunjava sve šartove i ruknove,
2. Pravo supruge da odustane od prava na stan ili prava na izdržavanje ili oboga.

Stav ostalih učenjaka po ovom pitanju

Od onih koji su dozvolili ovaj brak su: šejh Abdulmuhsin el-Ubejkan, šejh Sulejman ibn Abdulmadžid, šejh Alij Ebulhasen prijašnji predsjednik komisije za fetve na el-Ezheru, profesorica Hadidža Mufid istraživač za islamska pitanja u Maroku i drugi. Njihov dokaz je da je ovo rješenje za mlade koji nemaju uslove za izdržavanje porodice, takođe podstiču roditelje da olakšaju ovaj brak snoseći dio obaveza i pomazući mladima dok ne steknu uslove da zajedno stanuju kao u klasičnom braku.

Svi su saglasni da ovaj brak mora da se sklopi na šerijatski način sa svim šartovima i ruknovima. Smatraju da je ovo rješenje za problem kašnjenja sa ženidbom i udajom, usidjelica i onih koji nemaju mogućnost izdržavanja porodice. Takođe smatraju da je ovaj brak pogodan jer su mladi stalno izloženi seksualnim poticajima bilo kroz medije, ili u miješanim školama, na javnim mjestima i slično. Tako da je to postao problem mladih ljudi koji treba riješiti. Od onih koji su posebno pogođeni ovim problemom su studenti i studentice pa je ovo pogodno rješenje za njih.

Ovaj brak su zabranili: Nasr Ferid Vasil bivši egipatski muftija, šejh Sejd Tantavi šejh el-Ezhera, Melika Jusuf profesorica fikha i komparativnog prava na Univerzitetu Kairo koji smatraju da je ovo poigravanje sa Šerijatom jer u ovom braku se ne ispunjavaju osnovni ciljevi braka, nego se samo zadovoljavaju strasti i polni nagon kod supružnika. Takođe smatraju da muslimani nemaju potrebe za ovakvim brakovima nakon što im je u Šerijatu objašnjeno sve što im je potrebno za normalan život i to posebno brak koji zauzima posebno mjesto u Šerijatu. Isto tako vide da se ovim brakom rješavaju neki problemi mladih, ali se istovremeno njime stvaraju novi za koje opet treba naći rješenje, kao što je potomstvo, kod koga će odrastati s obzirom da supružnici ne žive zajedno i još mnogi drugi problemi.

Praktičan primjer braka prijatelja

Da bi približili sliku ovog braka, kako ga zamišlja ez-Zindani navesti ćemo primjer kako bi izgledao među studentima. S obzirom da školovanje traje dug period, a student i studentica su polno zreli i imaju potrebu za zadovoljavanje tog nagona, a uglavnom nemaju sredstava za izdržavanje nove porodice, rješenje za njih je da sklope bračni ugovor sa svim šartovima i ruknovima, tj. uz saglasnost velija, da ga obznane, s tim da žena pristaje na to da joj on ne obezbjeđuje stan i izdržavanje, i da se sastaju tamo gdje im je lakše, nekad kod njenih roditelja, nekad kod njegovih ili negdje drugo (kao što rade mladići i djevojke u modernim vezama) sve dok ne steknu uslove za zajedničko stanovanje.

Komentar dokaza

Što se tiče prvog mišljenja koje kaže da je ovaj brak ispravan
može im se prigovoriti sljedećim:

1. Oni vide da je ovaj bračni ugovor ispravan jer ispanjava sve ruknove i šartove, međutim da li sama ispravnost ugovora čini i sam brak ispravnim? Ugovori se vrednuju po onome što će proizići iz njih a ne samo po njihovoj spoljašnosti, pa je tako ugovor kod braka “tahlil” (to je brak gdje čovjek ženi ženu samo zato da bi je ohalalio njenom prijašnjem mužu) ispravan, ali je taj brak neispravan, takođe trgovina zvana “bej’ul-‘ine”, njen ugovor je ispravan ali je ta trgovina neispravna. Obzirom da se u ovom braku gube mnogi od ciljeva braka kao što je smirenost, ljubav, razumijevanje, pomaganje, izvršavanje međusobnih obaveza, što se postiče međusobnim stanovanjem, takođe potomstvo u ovom braku je nepoželjno, što je u direktnoj suprotnosti sa ciljevima braka, ovo čini da sama ispravnost ugovora ne čini i sam brak ispravnim.

2. Smatraju da je ovaj brak rješenje za mlade da bi se izbjegle vanbračne veze, zabavljanje, ljubavnice i sl. Može im se odgovoriti da je dovoljno da se mladi žene na šerijatski način, a ne da upadaju u neke brakove koji nisu u potpunosti jasni i razriješeni. A svoje materijalne ili druge probleme svaki bračni par može da rješava na svoj način, a ne da se od toga pravi neko pravilo ili fetva koja važi za sve. Tako da može biti onih koji će se oženiti pa neko vrijeme živiti razdvojeno, dok će drugi u početku svog bračnog života da se oslanjaju na izdržavanje roditelja, svako shodno svom stanju, ali da to ne postane pravilo za sve. Sam ez-Zindani je svoje mišljenje vezao za Zapad mimo drugih mjesta.

Drugo mišljenje koje smatra zabranjenim ovaj brak svoje dokaze temelji na sljedećem:

Ovim brakom se ne postiže stabilnost ličnosti muslimana koja je potrebna, jer supružnici ne stanuju zajedno, nema prava i obaveza između njih, vodi u neku vrstu seksualne slobode što se vidi iz samog naziva braka. Sve ove primjedbe uistinu stoje jer se ovim brakom samo rješava zadovoljavanje polnog nagona, a ostali problemi se ne rješavaju već počinju sklapanjem ovog braka.

Ovome treba još da se doda zloupotreba izjava šejha ez-Zindanija, pa se u praksi uopšte ne vodi računa o ugovoru, niti o stvarnom čuvanju od upadanju u harame, niti se objektivno sagleda situacija budućih supružnika. Da su li oni stvarno u potrebi za ovakvim brakom ili mogu da to riješe i na bolji način, jer mnogo je roditelja koji bi radije da pomognu djecu da se ožene nego da upadaju u svakakve veze.

Takođe tu se dešava da supružnici iskoriste svako razilaženje uleme po pitanju šartova braka da bi te šartove izbacili, tako da sklope brak bez saglasnosti velija, bez obznanjivanja, isplatu mehra ostave za kasnije, tako da im ostane samo da su njih dvoje zadovljni tim brakom, što sve čini ovaj brak prilikom za poigravanje sa časti i čednosti muslimana.

Na muslimanima je da se drže Allahove vjere i Njegovog Šerijata jer je u njemu rješenje za sve naše potrebe, pa pošto je brak objašnjen i jasan u islamskom pravu na nama je da ne upadamo u nešto što je sumnjivo i može nas odvesti u haram. A Allah zna najbolje.

A što se tiče tvoje dileme čemu dati prednost fakultetu ili braku, u osnovi ne postoji kolizija između fakulteta i braka jer oni jedno drugo ne isključuju ili ne bi trebalo da isključuju. Treba dati prednost i jednom i drugom i najbolje rješenje je da se djevojka uda i istovremeno studira i da se mladić oženi i da studira. Naravno, najveća zapreka ovome su finansije, a jedno od praktičnih rješenja je da roditelji koji su finansirali studije svoje djece prije braka nastave da ih finansiraju i nakon što kao studenti stupe u bračne vode.

U protivnom, ako je solucija stupanja u brak u toku studija apsolutno neizvodljiva zbog finansija, pitanje davanja prednosti fakultetu ili braku je jako subjektivno i relativno, zavisi od bezbroj okolnosti što zahtijeva posebnu studiju. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com