Ebu Hurejra prenosi da su ashabi jednom prilikom sjedili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa im je prišao neki čovjek i obratio se Allahovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: “O Allahov Poslaniče, upropastio sam se!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: “Šta te upropastilo?” “Općio sam sa svojom ženom dok sam postio”, reče. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potom ga upita: “Jesi li u mogućnosti da oslobodiš roba?” Čovjek odgovori: “Nisam.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opet upita: “Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno?” “Ne mogu”, odgovori čovjek. Zatim ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Možeš li nahraniti šezdeset siromaha?” “Ne mogu”, opet odgovori čovjek. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga zašuti. Poslije izvjesnog vremena neko donese zdjelu datula, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Gdje je onaj čovjek?” “Evo me, tu sam”, reče. “Udijeli ovo kao milostinju”, reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. “Da udijelim siromašnijem od sebe?! Tako mi Allaha, u ovome mjestu nema siromašnijeg od mene!”, reče čovjek. Čuvši to, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osmjehnu se tako da su se ukazali njegovi kutnjaci i reče: “Nahrani time svoju porodicu.”
Dr. Safet Kuduzović