Selam. Čovjek je, kako se kaže u Kur’anu, stvoren da čini ibadet Bogu. Ali, čemu sve to? Zasto je čovjek trebao Bogu, zašto ga je stvorio? Zašto je sve stvorio? Planetu, svemir, džine, šejtane, čovjeka? Jesmo li onda samo igračke za zabavu? Šta je bilo prije?
Alejkum selam. Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rhm., kaže: „Allah, dž.š., je slao brojne poslanike, i dao Svoje objave, i stvorio je nebesa i Zemlju – da bi Ga ljudi upoznali i spoznali, te da bi Mu robovali i ibadet činili, i da bi ga Jednim i Jedinim smatrali u svemu (Tevhid), te da svo ispovijedanje vjere bude upućeno Njemu, kao i sva pokornost, da’va i poziv, shodno kur’anskim ajetima:
“Džinne i ljude nisam stvorio ni zbog čega drugog nego da Mi ibadete-robuju. Ja ne tražim od njih opskrbu, niti želim da Me hrane & opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!“ (el-Zarijjat, 56-58.)
“Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili. Čas oživljenja će zacijelo doći, zato ti velikodušno oprosti.” (el-Hidžr, 85.)
“Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!“ (el-Talak, 12.)
„Allah je učinio da Kaba, Časni hram, bude preporod za ljude, a tako i sveti mjesec i kurbani, naročito oni ogrlicama označeni, zato da znate da je Allahu poznato ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, da Allah, zaista, sva zna.“ (el-Ma’ida, 97.)
Iz navedenih obavijesti razumijemo to da je glavni cilj i svrha Božijeg stvaranja i zakonodavstva to da se Allah, dž.š.., spozna, putem Njegovih imena i svojstava, zatim da Se obožava i da Mu se robuje, Njemu Jedinom, i nikom mimo Njega, te da ljudi sprovode pravdu na Zemlji – pravdu na osnovu koje postoje nebesa i Zemlja, kako nam to Allah, dž.š., potvrđuje riječima: “Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali…“ (el-Hadid, 25.)
Allah, dž.š., nam pojašnjava da je sve poslanike slao, i sve knjige objavio zbog toga kako bi ljudi sprovodili pravdu na Zemlji, a najveći oblik pravde jeste Tevhid Allaha, dž.š., (la ilahe illallah), koji je vrhunac pravde i njegov stub, dok je širk (idolopoklonstvo, nevjerstvo) najveći oblik nepravde, i najveći vid zuluma i nasilja. Tevhid je najpravednija pravda, stoga sve što je u suprotnosti sa navedenim ciljem je najveće zlo i grijeh, pa onda sve što je niže od toga, a sve što je u skladu sa navedenim ciljem spada u najveće obaveze i pokornosti.
Dobro razmisli o ovom temeljnom principu i pravilu, i izvlači pouku iz njegovih detalja – spoznaćeš mudrost Onoga koji je od mudrih Najmudriji, i koji je od učenih Najučeniji – shodno onome što je naredio robovima Svojim, i zabranio, te shodno raznim stepenima dobrih i hrđavih dijela!“ (Pogledaj: el-Dževab el-Kafi, str.129.)
Allah, dž.š., kaže: “Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!“ (Sad, 27.)
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha