Esselamu alejkum,
U mom braku je se rekla bi prvo meni Allah smilovao da se zapitam da li je ovo pravi nacin zivota kojeg zivim, da mi savjest proradi i da pocnem praktikovat vjeru prije svega radi sebe a onda i zbog moje djece jer sam htjela da budem primjerna majka, a onda mi je trebalo dugo vremena da sa razgovorima uticem na muza jer sam shvatila da moja porodica moze napredovat samo ako i ja i muz budemo zajedno veslali.
Tako je i bilo postali smo jedna primjerna muslimanaska porodica na koju su se mnogi i ugledali Elhamdulillah. U skorije vrijeme nakon 10 godina takvog braka moj muz pocinje da popusta u nekim stvarima. Shvatljivo mi je da iman raste i opada ali ovdje se radi o potpunom razilazenju u nekim vjerskim pogledima. Bio mi je sok kad sam primijetila da je ponovo nakon toliko godina poceo da pusi, slusa muziku. Imam osjecaj da se one lego kockice koje sam tako pazljivo slagala polako ruse.
Najgore mi je zbog djece kako da ih odgajamo ako se i mi razilazimo. Skoro su i oni primijetili da ponovo pusi, plakali su kao i ja i za njih se jedan svijet rusi. Komentar od moje kcerke je bio kroz suze “mama ja sam mislila da smo mi jedna prava muslimanska porodica”. I on poslije mene krivi sto sam ih odgajala da su cigare haram, pa toliki muslimanski uglednici puse. Vise ga ne vidjam da uci kur’an, slusa predavanja kao prije. Kaze da on tada nije bio “on”.
Imam osjecaj da mu je namaz dovoljan i da ne zeli nista vise. Bojim se zbog nase djece jer smo toliko postigli Elhamdulillah da sad ne krane sve nizbrdo. Kako nas zivot dalje da tece, kako moja djeca da ne nastave da se penju stepenicama vjerskog uspjeha a babo im nije iza ledja, dokle cu ja vise biti ona koja pokusava, razgovara i meni treba stub.
Da vas Allah nagradi
Molim Allaha da vam pomogne da ponovo postanete sretna i zadovoljna muslimanska porodica. Nažalost, mnogo je primjera gdje jedan od bračnih partnera nakon dugog vremena počne popuštati u vjeri. U pravu ste kada kažete da to može loše utjecati na odgoj djece, posebno onda ako ste odlučili svoju djecu odgajati u duhu islama. Međutim, poštovana sestro, teško je u ovakvim problemima ponuditi neko rješenje koje bi čarobnim štapićem otklonilo problem. Nažalost, čarobni štapić ne postoji. Ali ono što postoji jeste dova u zadnjoj trećini noći kada ćete i vi i vaša djeca moliti Uzvišenog Allaha da uputi vašeg muža. Također, trebate razgovarati sa njim, ali bez kritiziranja. Budite blagi i dobronamjerni. Probudite mu emocije prema vjeri i djeci.
Ako vidite da kritika nije urodila plodom, onda se oslonite samo na dovu. I imajte na umu da Uzvišeni Allah upućuje, a ne mi. Također bih vam predložio da date malo vremena svom suprugu. Imam osjećaj da je on mnoge stvari radio zbog vas. Možda ste vi imali želju, ali ne i on, ali vas je on iz ljubavi prema vama i djeci slijedio. U svemu tome on je izgubio svoj identitet. Tada on to nije osjećao. Zato vam je i rekao da je „on nije bio on“. Sada se u njemu probudio osjećaj za identitetom i on pokušava pronaći sam sebe. Ne mora značiti da je njegov iman oslabio i da je zbog toga popustio. Možda je to samo njegov način protesta.
Hfz. mr. Senaid Zajimovic
preuzeto sa http://www.n-um.com