Esselamu alejkum
Imam pitanje u vezi ispravnosti svog braka. Naime ja i muz nemamo intiman odnos nikako vec skoro 10 godina. Do toga je doveo njegov sihr (ljubavni sihr i zaljubljena dzinica,dijagnoza potvrdjena kod vise strucnih ucaca). U braku smo 16 godina,nemamo djece. Ja licno sihr nemam,jedino da mozda od majke djeluje jer ona ima od prije mog rodjenja. Nazalost ni jedno od njih dvoje se ne lijeci iako su u vjeri i svjesni su stanja. Ja iskreno nemam potrebu za covjekom nikako,doduse tome su doprinjeli svakodnevni stresovi koje dozivljavam od njih. Za muza nemam strasti uopste,niti on za mene. Fizicki ga nisam odbijala nikad niti sam se zapustila.(znam svoje obaveze),ali ja sam se udala samo zbog vjere,da nisam morala ne bih nikad. Jesam se potrudila (nazor),ali njegov sihr je izazivao izmedju nas svadje,psihicki pritisak,tako da je to u meni izazvalo odbojnost i hladnocu,a njemu smanjuju zelju za halalom. Inace se dosta oslobodio u komunikaciji sa suprotnim spolom. Sad je malo bolja situacija sto se tice sloge,ali strasti i emocija nema.
Da li je halal ovakav brak?
On trazi drugu suprugu da smiri svoju potrebu,sto ja i razumijem,ali nije pravedno prema meni,tim prije sto je on insistirao na braku,bila dam mu privlacna (i sad tvrdi da me voli i ne zeli razvod,ali nema strasti),a ja sam u brak usla samo zato sto sam morala, radi vjere. Za ocekivati je da ce i u svakom drugom braku prije ili kasnije doci do slicnog peoblema zbog prirode sihra. S druge strane ja nemam potrebu za brakom (bojom se da mi je brak haram uopste),a na ulicu ne mogu,niti mi je tu mjesto. To bi podrazumijevalo skidanje nikaba,zaposljavanje,gubljenje stida i mijesanje….a nemam brata ni oca niti bilo koga ko bi se pobrinuo za mene.
Ali ako mi nije dopusteno da ostanem u ovakvom braku,nemam izbora,ne zelim da se grijesim i nanosim nepravdu ni sebi ni njemu.
We alejkumusselam. Molim Allaha da vam podari svako dobro i vaš brak učini skladnim i srećnim. Što se tiče sihra, on teba da se liječi propisanim načinima liječenja, učenjem Kur'ana, svakodnevnim zikrovima i drugim pomoćnim načinima, kao i posjetivši učače rukje koji ispravno liječe. Bilo bi dobro da zajedno posjetite nekog od učenih pred kim bi iznijeli svoj problem, jer se bračni problemi uglavnom ne rješavaju preko poruka i pitanja i odgovora. Potrebno je formirati potpunu sliku o stanju i saslušati obje strane.
Ne znam šta znači udati se samo zbog vjere, jer vjera ne obavezuje ženu da se uda osim ako se boji bluda i sličnih harama ako se ne uda. Bez toga je pohvalno zasnovati brak, kako bi upotpunio/upotpunila sve aspekte svoje ličnosti i radi sužavanja nekih puteva šejtanskog djelovanja protiv čovjeka, a to su putevi strasti, mada se otvaraju drugi putevi koji su uglavnom vezani za srdžbu. To su dva glavna aspekta šejtanovog djelovanja:
A oboje može da dovede do velikih problema ako se ispravno ne usmjeri. Brak je jedan od načina usmjeravanja ove prve moći, ali ostaje ova druga, koja se u braku pojačava zbog mnogobrojnih frustracija, iskušenja sa djecom i drugih faktora.
Zatim, odbojnost prema braku, koja se može zaključiti da je prisutna kod vas i prije braka, uglavnom je posljedica pogrešnog pristupa muško-ženskim odnosima uopšteno, a koji je prisutan kod nas, bilo kod muslimana ili nemuslimana. Primjento je da mnogi i muslimani i nemuslimani misle da se muško-ženski ljubavno intimni odnosi ustvari nužno zlo, ako želimo biti dobri vjernici, dok su ashabi na to gledali potpuno suprotno. Isto je primjetno i po mnogim muslimanskim zemljama, da pobožan čovjek ili žena, pogotovo starije generacije, na brak i muško-ženske odnose gledaju pogrešno, i da je poštenje po njihovoj definiciji ustvari nepostojanje interesovanja za te stvari osim kao nužnog zla, i da neko ko ima sklonost ka suprotnom polu nije baš 100% pošten kako bi trebalo. To je uticaj kršćanstva na muslimane, koji je bio pogotovo jak za vrijeme kolonijalizma prije 200 godina, što je sasvim pogrešno. Prve generacije muslimana su na brak gledale sasvim pozitivno kao i na muško-ženske ljubavno-intimne odnose u braku, a ne kao na nužno zlo, i sklapali su brakove iz emotivno-seksualne potrebe, a ne zato što je to nužno zlo radi opstanka Ummeta.
Oživite vašu romantiku, ljubav, intimu, jer to ne treba biti nazor već iz ljubavi, a da bi to postigli poduzmite korake koji tome vode. Savjetujte se sa učenima koji imaju znanje i iskustvo u rješavanju sličnih problema, i nemojte odustajati i gledati na brak kao na nužno zlo. Također, nije sporno da se on oženi i sa 2, 3, 4, kako je halal, pod uslovom da vam ne čini nepravdu, a to bi možda osvježilo i vaš brak, s tim da vi najprije trebate srcem želiti oživjeti ljepotu bračne romantike i intime, pa onda poduzeti korake koji tome vode. Ne odustajte, nikada nije kasno, a imaćete nagradu za to na oba svijeta. On da se liječi, a vi poduzmite korake s vaše strane, i dovite Allahu iskreno da vam podari bereket u braku, i inšaAllah biće hajr. Brak vam svakako nije haram, naravno, ali ovdje želim ukazati na ono što bi bilo najbolje za vas, oboje, i nemojte sužavati ono što je Allah učinio širokim.