Molim vas da mi u opišete kako izgleda žensko prijateljstvo, u islamu. Znam da negdje na Internetu ima dijelom, ali mene zanima bas “sve” jer sam zivjela u svijetu, do nedavno, koji ima drugačiju sliku prema prijateljima – dakle sta zena treba reci svojoj prijateljici, da li je smije dodirnuti, da li pred njom moze biti u intimnom vešu, sta joj smije povjeriti?
Danas u vremenu kada svakim danom sve je manje povjerenja, tesko se moze naci skupina onih koje mozemo okarakterisati kao “povjerljive osobe”. Vecina kontakata ili veza ili poznanstava zasniva se na principu “trebas mi-trebam te”. Onoga trena kada nam negdje zapne, onda kopamo i rukama i nogama da saznamo adresu doticne osobe kako bi se okoristili od iste, pravdajuci se nedostatkom slobodnoga vremena i prezauzetoscu kako nismo ranije mogli stupiti u kontakt, sto je cista laz. Duzna si dobro odmjeriti kome i sta ces kazati, kako se poslije ne bi kajala za receno ili povjereno.
Diranje osobe istoga spola je dozvoljeno samo u vanrednim situacijama poput bolesti, nesvjesti i sl. Sve preko toga ako je dodir sa strascu potpada pod lezbejstvo koje je islam strogo zabranio. Islam je definisao i opisao vjernice da su to osobe koje paze i vode brigu o svojoj cednosti u sto spade i pokrivanje dijelova tijela koji su sramotni. Sve sto ti kod sebe posjedujes ima i druga osoba,t ako da nema potrebe obnaziti se bezrazlozno pred drugim.
Ako je poslanik a.s. rekao za osobu koja namirisana prodje kraj skupine ljudi da je zinalucarka, sta reci za osobu koja ce sebe i svoje potomstvo odgojiti na principima neogranicenoga i bespotrebnoga otkrivanja tijela. Nije sve sto se nadje na netu susta istina kojoj treba da pristupis bez pogovora. Pisu i oni koji znaju i oni koji ne znaju.
Ne smijes kao udata osoba otkrivati “kucne tajne” i sve sto se desava u okviru tvoje porodice drugima ili sto suprug definise da se ne spominje “u drustvu”, ili da bude povod za razgovor uz jutarnju kahvu “razgovorusu”.
Prof. Jasmin Djanan – preuzeto sa http://www.n-um.com