Nikada nisam sebi proučio rukju (suru Fatiha, 3 x 7) za glavobolju, s ubjeđenjem da Allah, dželle šanuhu, daje lijek, a da glavobolja nije prošla; nikada nisam proučio propisani zikr pred spavanje, s ubjeđenjem da Allah štiti od šejtanskog uznemiravanja, a da nisam prespavao mirnu noć; nikada nisam izgovorio riječi “Hasbijallahu ve ni’mel vekil”/Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik, iskreno se oslanjajući na Allaha, a da nisam osjetio olakšanje.
Nikada nisam proučio dovu za put, s ubjeđenjem da je Allah najbolji zaštitnik, a da putovanje nije prošlo u najboljem redu (čak i ako bi se desi neka neugodnost ili neka nepredviđena stvar, nije bilo ozbiljnijih posljedica. Znalo se desiti da se okrenem na putu, zbog klizavog kolovoza, a da mi ne bude ništa, i da, u tom trenutku, ni iz jednog pravca ne naiđe auto); nikada nisam učio Kur’an, tražeći Allahovu nagradu i bereket, a da nisam osjetio duševni smiraj.
Mr. Semir Imamović