Rekao bi čovjek svašta i uradio bi, ponekad, što šta, ali se sjeti briljantnog primjera koji zapanjuje razumom obdarene:
Jedan od učenika imama Šafije, ime mu je bilo Junus, razišao se oko nekog pitanja sa imamom, do mjere da nije mogao obuzdati svoju srdžbu i ostati na skupu.
Kad je pala noć, čuo je kucanje na vratima svog doma. Bio je to imam Šafija, koji mu je tom prilikom rekao:
“O Junuse, spaja nas stotine pitanja, a oko samo jednog smo se razišli.
Junuse, ne moraš dobiti svaku raspravu, jer, ponekad je zadobiti srce preče od dobijanja parnice.
O Junuse, nemoj rušiti mostove koje si prešao, možda ćeš ga jednog dana, kad kreneš nazad, ponovo trebati istim mostom preći.
Mrzi grešku, ali nemoj mrziti onog ko ju je počinio.
Svim srcem preziri grijeh, ali nemoj prezirati i smiluje se i oprosti počiniocu grijeha.
O Junuse, kritikuj riječi, ali poštuj onog ko ih je izrekao.
Naša misija je da iskorijenimo bolest, a ne da dokrajčimo bolesnika.”
Da postoji tinta od zlata, ne bi je bilo šteta potrošiti na zlatne savjete Imama Šafije.
#Imancipacija
Mr. Elvedin Pezić