Esselamu alejkum. Imam jedno pitanje na koje me možda šejtan nagovara. Ja vjerujem u sudbinu i Allahovo određenje a ipak me nešto zanima ako je baš sve određeno znači baš sve, znači određeno je i ako napravimo neki grijeh – suđeno je da ga – baš taj grijeh napravimo? I onda ako dovimo da nam dragi Allah oprosti i ta dova – da dovimo i da nam budu oprošteni grijesi je također suđeno? Znači da li je suđeno da neko čitav život bude vjernik klanja i završi u Džennetu, a s druge strane neko da radi širk, bludniči i svašta i završi na kraju u Džehennemu? Da li suDžennet i Džehennem već suđeni nama i to da ćemo biti na dunjaluku dobri ili loši ljudi-griješnici?
Alejkumusselam. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je navesti i pojasniti neke temeljne stvari vezane za pitanje kadera.
Značenje vjerovanja u kader:
To je čvrsto ubjeđenje da sve, bilo dobro ili zlo, biva Allahovom odredbom, da Allah radi ono što On hoće, da sve što se dešava biva Njegovom voljom, ništa ne izlazi van Njegovog htjenja, ništa na svijetu ne izlazi iz Njegove odredbe i sve je rezultat samo Njegovog upravljanja. Niko ne može ono što mu je određeno izbjeći, niti ono što mu je zapisano u Knjizi (Levhi-l-mahfuz) prekoračiti. Vjerujemo da je Allah tvorac ljudskih dijela, dobrih i loših. Pored toga, On naređuje i zabranjuje Svojim robovima i omogućio im je da sami izabiru svoja djela, nisu na njih prisiljeni nego se ona dešavaju shodno njihovoj moći. Allah Svojom milošću upućuje koga hoće, a Svojom mudrošću odvodi u zabludu koga hoće. On neće biti pitan za ono što radi, a Njegovi robovi će biti pitani.
Vjerovanje u kader i odredbu Uzvišenog Allaha je jedan od ruknova imana, kao što je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, odgovorio Džibrilu, alejhisselam, kada ga je pitao o imanu, rekavši: “Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove Poslanike, budući svijet i da vjeruješ u Allahovu odredbu dobra i zla.” (Muslim)
Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, je takođe rekao: “Kada bi Uzvišeni Allah kaznio sve stanovnike nebesa i Zemlje, On bi to učinio a da nikome ne bi nepravdu nanio, a ako im se smiluje, Njegova milost će im biti bolja od njihovih dijela. Kada bi utrošio na Allahovom putu koliko brdo Uhud zlata, ne bi ti to Allah primio sve dok ne povjeruješ u kader i ne budeš znao da ono što te je zadesilo nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo nije te ni moglo zadesiti. A ako umreš na nekom drugom ubjeđenju mimo ovog, ući ćeš u Vatru.” (Ebu Davud a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim)
Defenicija kadera:
Kader je Allahovo određenje svega što biva shodno Njegovom ranijem znanju i onom što Njegova mudrost iziskuje.
Stepeni vjerovanja u kader:
Vjerovanje u kader obuhvata četiri stvari:
1- Vjerovanje da Allah sve zna, općenito i detaljno, da On Uzvišeni zna sva Svoja stvorenja prije nego što ih je stvorio, zna njihovu nafaku, trenutak njihove smrti, njihove riječi i djela, sve njihove pokrete i mirovanja, zna ono što taje i ono što javno čine, zna ko će od njih ući u Džennet a ko u Vatru. Rekao je Uzvišeni Allah: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega – On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta.” (El-Hašr, 22) I kaže Uzvišeni Allah: “…i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!” (Et-Talak, 12)
2- Vjerovanje da je sve to zapisano i da je Uzvišeni Allah zapisao u Levhi-l-mahfuzu sve što unaprijed zna da će se desiti, a dokaz toga su riječi Uzvišenog Allaha: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi.” (El-Hadid, 22) I riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah je zapisao sudbine svih stvorenja prije nego je stvorio nebesa i Zemlju na pedest hiljada godina.” (Muslim)
3- Vjerovanje u Allahovu volju koja se u potpunosti realizuje i koju ništa ne može spriječiti, i u Njegovu neograničenu moć kojom može sve uraditi. Sve što se desi biva Allahovom voljom i Njegovom moći. Šta hoće to biva a šta neće to se ne može ni desiti. Dokaz toga su riječi Uzvišenog Allaha: “A vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće.” (Ed-Dehr, 30)I riječi Uzvišenog Allaha:
“Allah radi što hoće.” (Ibrahim, 27)
4- Vjerovanje da je Uzvišeni Allah stvoritelj svih stvari, da jedino On stvara, da je sve osim Allaha Njegovo stvorenje i da On sve može. Dokaz su riječi Uzvišenog Allaha: “Allah je stvoritelj svega.” (Er-R’ad, 16) I riječi: “…i koji je sve stvorio i kako treba uredio.” (El-Furkan, 2)
Dužni smo, isto tako, znati da je kader moć Uzvišenog Allaha, i da se sve odvija Njegovom odredbom i da se Njegova volja sprovodi. Ljudi ne mogu ništa htjeti osim ako to Allah hoće, pa šta Allah hoće da im se desi to i bude, a šta neće to i ne bude.
Isto tako, moramo znati da se kader zasniva na tajni Uzvišenog Allaha u Njegovim stvorenjima, koju nije otkrio ni bliskom meleku niti vjerovjesniku ili poslaniku. Vjernik, doista, opisuje svog Gospodara svojstvima savršenstva, zato ga vidiš kako vjeruje da svaki događaj koji se desi ima određenu mudrost, a kada u nečem ne dokuči božansku mudrost, postaje svjestan svog neznanja pred Allahovim znanjem – koje sve obuhvata – i ne suprostavlja se Mudrom, Onom Koji sve zna i o svemu je obavješten, Koji neće biti pitan za ono što radi, a Njegovi robovi će biti pitani.
Da li je kader opravdanje za ostavljenje onog što Allah naredi?
Svojstva kojima smo opisali kader ne negiraju da čovjek ima svoju volju u proizvoljnim djelima i sposobnost da ih izvrši, jer Šerijat, a i stvarnost, to potvrđuju i na to upućuju. Kao dokaz iz Šerijata navešćemo riječi Uzvišenog Allaha o ljudskoj volji: “…pa ko hoće Gospodaru svome će kao utočištu, poći.” ( An-Neba’, 39) A o ljudskoj moći kaže: “Allah nikog ne opterećuje preko mogućnosti njegove: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi.” (El Bekara, 286)
Što se, pak ,stvarnosti tiče svaki čovjek zna da ima volju i sposobnost pomoću kojih može nešto uraditi ili ostaviti, i svako razlikuje između onog što se dešava njegovom voljom, poput hodanja, i onog što se dešava mimo njegove volje, poput drhtanja, međutim čovjekova volja i moć nastaju Allahovom voljom i moći, jer Uzvišeni Allah kaže: “A vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće.” (Ed-Dehr, 30) A i sav svemir je vlasništvo Uzvišenog Allaha, pa se tako u Njegovom vlasništvu ništa ne dešava bez Njegovog znanja i volje.
Vjerovanje u kader, na način koji smo prethodno utvrdili, ne daje čovjeku opravdanje da ostavlja ono što je Allah naredio ili da radi ono što je Allah zabranio. Neispravno je pravdanje onog ko kaderom pravda grijehe koje čini, iz više razloga:
Prvo: Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema nikog od vas a da mu nije već zapisano mjesto u Vatri ili u Džennetu!” Na to reče jedan čovjek od prisutnih ljudi: ” Allahov Poslaniče, zar se nećemo na to osloniti,?” “Ne, nego radite, svakom je olakšano ono za što je stvoren.” (Buharija) Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da se radi i zabranjuje oslanjanje na kader.
Drugo: Uzvišeni Allah naređuje i zabranjuje Svojim robovima, a ne zadužuje ih osim onoliko koliko su u mogućnosti. Rekao je Uzvišeni Allah: “Zato se Allaha bojte koliko možete.” (Et-Tegabun, 16) Pa kada bi čovjek bio prisiljen na djela bio bi zadužen onim što ne može izbjeći, a to je besmisleno, zbog toga, ako uradi kakav grijeh iz neznanja, zaborava ili pod prisilom, nije griješan jer ima ispravno opravdanje.
Treće: Odredba Uzvišenog Allaha je skrivena tajna koja se ne zna sve dok se ne desi ono što je određeno, a čovjekova namjera da nešto uradi prethodi njegovom djelu, pa se njegova namjera da nešto uradi ne bazira na poznavanju Allahove odredbe, i on tako nema opravdanja za ono što ne zna. Kada se griješnik usprotivi i kaže: “Meni je određeno da učinim grijeh!” kaže mu se: “Prije nego što učiniš grijeh, znaš li ti nešto od znanja Uzvišenog Allaha?” Obzirom da ne znaš ništa, a imaš izbor i moć, a putevi dobra i zla su ti pojašnjeni, ti si dakle taj koji je izabrao grijeh i njemu si dao prednost nad dobrim djelom, pa ćeš onda podnositi kaznu za svoj grijeh.”
Četvrto: Onaj koji se pravda kaderom za vadžibe koje propusti ili za grijehe koje uradi, kada bi ga neko napao i uzeo njegov imetak ili uvrijedio njegovu čast, a zatim se pravdao kaderom i rekao: “Nemoj me kriviti, moje napastvovanje je bilo Allahovom odredbom!”, ne bi prihvatio njegovo pravdanje. Pa kako ne prihvata pravdanje kaderom kada ga drugi napastvuje, a njime se pravda kada on prekrši prava Uzvišenog Allaha?!
Plodovi vjerovanja u kader:
Doista, vjerovanje u kader, pored toga što je to dio akide u koju je vadžib vjerovati i jedan od ruknova i temelja imana, onaj ko ga zaniječe postaje kafir, uz to, vjerovanje u kader ima vidljive tragove u životu ljudi, navešćemo neke od njih:
1- Kader je jedan od najvećih motiva koji pozivaju pojedinca radu, aktivnosti i trudu u ovom životu radeći ono čime je Uzvišeni Allah zadovoljan. Vjerovanje u kader je jedan od najjačih podsticaja vjerniku da radi i da, smjelo i pouzdano, otpočinje i najveća djela.
Vjernicima je naređeno da čine uzroke uz oslanjanje na Uzvišenog Allaha i da vjeruju da uzroci, sami po sebi, ne daju rezultate osim uz Allahovu dozvolu, jer je Allah taj koji je stvorio uzroke i On je taj koji je stvorio rezultate. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Snažan vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u svakom je hajr. Žudi za onim što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha, i ne budi nemoćan. Ako te nešto zadesi ne reci da sam uradio tako i tako, nego reci Allah je odredio i šta je htio uradio, jer “da”, uistinu, otvara šejtanu vrata.” (Muslim)
Kada su muslimani džihadom htjeli promijeniti stvarnost u kojoj su bili, učinili su sve što džihad zahtjeva, a zatim se oslonili na Uzvišenog Allaha. Nisu rekli: Allah je odredio da vjernici pobjede, a da kafiri budu poraženi, i nisu se time zadovoljili niti su ostavili pripremu za borbu, džihad, sabur i vođenje bitki, nego su sve to radili pa ih je Allah pomogao i preko njih islam uzdigao.
2- Vjerovanjem u kader čovjek postaje svjestan svoje vrijednosti pa se onda ne oholi i ne uzdiže, jer nije u stanju otkriti odredbu i budućnost koja će se desiti, pa tako priznaje svoju slabost i stalnu potrebu za Uzvišenim Gospodarom.
3- Čovjek se, kada ga snađe dobro, uzoholi i zanese, a kada ga snađe zlo i nedaća, uznemiri se i tuguje. Čovjeka neće sačuvati od oholosti i silenja kada ga snađe dobro i od tuge kada ga snađe zlo ništa drugo do vjerovanje u kader i da je ono što se desilo već bilo određeno i Uzvišenom Allahu unaprijed poznato. Rekao je jedan čovjek od selefa: “Ko ne vjeruje u kader taj nema odmora u svom životu!”
4- Vjerovanje u kader otklanja brojne bolesti koje haraju ljudskim zajednicama i siju mržnju među vjernicima. Na primjer, porok zavisti, vjernik ne zavidi ljudima na onom što im je Allah dao iz Svoje dobrote, jer je Allah taj koji ih je opskrbio i to im odredio, a vjernik zna da se, kada zavidi drugima, protivi Allahovoj odredbi.
5- Vjerovanje u kader daje srcima hrabrost da se suoče sa teškoćama i jača u njima odlučnost, pa ostaju čvrsta na poljima borbe i ne boje se smrti jer pouzdano znaju da je trenutak smrti određen, neće se ni za jedan tren ubrzati ili odgoditi. Kada je ovakvo ubjeđenje bilo čvrsto izgrađeno u srcima vjernika, bili su čvrsti u borbi i odlučni da nastave džihad, pa su tako došle velike borbe koje su dale najdivnije primjere čvrstoće i postojanosti pred neprijateljima ma kako snažni bili i ma koliko brojni bili, jer su oni bili ubijeđeni da insana neće snaći ništa osim ono što mu je zapisano.
6- Vjerovanje u kader sadi u duši vjernika suštinu imana, jer čini da vjernik stalno traži pomoć od Allaha, na Njega se oslanja a uz to čini uzroke, stalno je u potrebi za svojim Uzvišenim Gospodarom, od Njega crpi pomoć i čvrstinu. On je, takođe, i plemenit, voli drugima činiti dobro, pa ga nalaziš kako je osjećajan prema njima i kako im čini usluge.
7- Vjerovanje u kader čini da daija koji poziva u Allahovu vjeru javno iznosi svoj poziv i obznanjuje ga pred nevjernicima i silnicima, ne boji se na Allahovom putu ničijeg ukora, pojašnjava ljudima stvarnost imana i uči ih onom šta taj iman zahtjeva, pojašnjava im oblike kufra i nifaka i na njih upozorava, otkriva zabludu i njenu lažnost i govori riječi istine pred silnicima. Vjernik sve to radi a čvrstog je imana, pun povjerenja u Allaha, na Njega se oslanja i strpljivo podnosi sve što ga zadesi na Allahovom putu, jer je on ubijeđen da su život i smrt samo u Allahovoj ruci, da je nafaka samo kod Njega i da Allahovi robovi ne vladaju ničim od toga ma koliko snage i pomagača imali.
Ovo je rezime onoga što bi jedan vjernik trebao vjerovati vezano za kader. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com