Kako se tretira lažno optuživanje muslimana za činjenje grijeha?

Hvala Allahu, dž.š. Optuživanje muslimana za neku ružnu i tešku stvar, bez argumenta i dokaza, ubraja se u veliki grijeh koji zaslužuje kaznu i kazneno sankcionisanje – ta’zir. Širenje priče među ljudima o tome spada u ogovaranje koje je Allah zabranio i uporedio sa konzumiranjem mesa svog umrlog brata. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga ,- a vama je to odvratno-, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (El-Hudžurat, 12.)
U drugom ajetu stoji: “One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu.” (En-Nur, 19.)
Ko bude ukaljao čast i ugled svog brata muslimana ili ga bude nepravedno optužio za ružnu i tešku stvar, treba da se pokaje Uzvišenom Allahu, dž.š., i da zatraži oprosta i halala od njega. Treba se, također, kloniti upuštanja i rasprave o svemu onome što bi na bilo koji način moglo naštetiti muslimanu. U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., Allahov Poslanik, ﷺ. kaže: “Ko bude vjerovao u Allaha, dž.š., i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili neka, u protivnom, šuti!” (Buhari u Sahihu, 11/256, i Muslim u Sahihu, hadis br.47.)
Ebu Zerr, r.a., kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, ﷺ. da kaže: ‘Čovjek ne optuži drugu osobu za nemoral ili nevjerovanje, a da se to ne vrati na njega, ukoliko optužena osoba ne bude takvom kakvom je on optužuje i okrivljuje.'” (Buhari u Sahihu, 10/388.)
Optuživanje osobe da konzumira alkohol je optužba za porok i nemoral. Ko nepravedno optuži svoga brata muslimana za ono što on nije uradio, Allah, dž.š., će ga iskušati sa istom stvari sa kojom je on stavio na kušnju svoga brata.
Došli su, jedne prilike, pred Ibn Abbasa, r.a., sa čovjekom za koga je rečeno: “Ovom čovjeku je alkohol kapao niz bradu.” Ibn Abbas, r.a., tada reče: “Uhođenje i špijuniranje nam je zabranjeno, ali ako nešto postane očito i pokaže nam se, mi ćemo to prihvatiti i uzeti.” (Ebu Davud u Sunenu, hadis br. 4890, i ocjenjuje ga kao hasenun-sahih.)
Muslimanu nije dozvoljeno da uhodi i špijunira svog brata muslimana, niti da prati njegove sramote i slabe tačke. Ako ga i vidi, slučajno, na nekom sumnjivom mjestu ili uoči u njegovom postupku nešto što izaziva sumnju, on ga neće optužiti sve dotle dok svojim rođenim očima ne bude vidio kako je učinio ružno djelo. U tom slučaju, on treba da ga posavjetuje i upozori, pa ako odbije savjet i upozorenje, i ako se plaši za muslimane od njegovog zla, ili ako ga neko bude upitao o njemu radi neke dobrobiti, tek tada može pojasniti njegovo stanje onima koga se to direktno tiče. Nije dozvoljeno da tu ocjenu javno iznosi, izuzev da on javno i otvoreno čini grijeh. Ako bi se postupilo drugačije, onda bi to pomoglo šejtanu da ga lakše savlada i ispriječilo bi se između njega i pokajanja. Allah, dž.š., najbolje zna.
Muhammed Salih el-Munedždžid