Klanje povrijeđene životinje kao kurban?

Islamski pravnici o ovom pitanju imaju različita mišljenja, a razilaženje u ovom pravnom pitanju – mes’eli, rezultat je razilaženja u pogledu općeg propisa kurbana. Naime, kurban je u hanefijskom mezhebu vadžib imućnom muslimanu, dok je u ostala tri mezheba pritvrđeni sunnet. (El-Mevsuatil-kuvejtije, 5/76–77)

Po mišljenju džumhura (većine) učenjaka, među kojima su malikijski, šafijski i hanbelijski mezheb, kada čovjek odredi konkretnu životinju za kurban, a čista je od svih mahana koje se ne smiju naći pri žrtvenoj životinji, te se zatim pri životinji pojavi mahana koju on nije uzrokovao i za koju nije odgovoran, zaklat će je i žrtvovanje je validno. Ibn Kudama kaže: “Kada čovjek za kurban odredi zdravu životinju bez mahane, te se nakon toga pri životinji pojavi mahana koja životinju čini nezadovoljavajućom za kurban, zaklat će je i time je žrtvovanje validno. To mišljenje preneseno je od Ataa, Hasana el-Basrija, Zuhrija, Sevrija, Malika, Šafije i Ishaka.” (El-Mugni, 11/104)

Ibn Tejmijja kaže: “A ako kupi životinju za kurban, te se nakon toga pri životinji prije klanja pojavi mahana, zaklat će je, prema jednom mišljenju učenjaka.” (Medžmuul-fetava, 26/304)

Dokaz za ovo mišljenje nalazi se u predaji koju bilježi Bejheki od Ibn Zubejra, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da je među njegovim žrtvenim životinjama dovedena ćorava deva, pa je kazao: “Ako ju je to snašlo nakon što je kupljena, žrtvujte je, a ako ju je to snašlo prije nego što je kupljena, zamijenite je.” (Sunenul-Bejhekil-kubra, br. 10027, predaja je vjerodostojna po ocjeni imama Nevevija, El-Medžmuu, 8/363)

Ovakav je stav većine učenjaka ako se radi o životinji koja se žrtvuje za Kurban-bajram, a to žrtvovanje, shodno njihovom mišljenju, nije obavezno, međutim, ukoliko se radi o obaveznom prinošenju žrtve, kao što je zavjetni kurban, životinju koju snađe mahana dužnost je zamijeniti zdravom, jer samo žrtvovanjem životinje bez mahane ispunjava se obaveza. (El-Mugni, 11/104)

Učenjaci hanefijskog mezheba smatraju da je žrtvovanje kurbana vadžib svakom imućnom muslimanu, dok siromah to nije dužan. Stoga, hanefijski učenjaci u ovom propisu prave razliku između imućnog i siromašnog te imućnog obavezuju da oštećenu životinju zamijeni drugom, dok je siromahu dozvoljeno zaklati životinju i nakon mahane. Potvrđujući i obrazlažući ovaj stav u poznatoj knjizi hanefijskog mezheba El-Hidaje, nakon što je ukazano na mahane koje se ne smiju nalaziti pri žrtvenoj životinji, kaže se: “Sve spomenuto odnosi se na mahane koje se nalaze pri životinji u vremenu kupovine, a ko bi kupio životinju bez mahane, te nakon toga se pri njoj pojavi neka od mahana koje čine životinju neprikladnom za kurban, u tom slučaju, ako je imućan, dužan je zaklati drugu životinju, a ako je siromašan, dozvoljeno je i prihvatljivo da tu životinju (koju je snašla mahana) zakolje. Razlog za to jeste što je klanje kurbana imućnom u samom početku šerijatom stavljeno u obavezu i ta obaveza nije nastala kupovinom životinje, tako da obaveza nije vezana za tu konkretnu životinju, za razliku od siromaha kome je klanje kurbana postalo obavezno kupovinom životinje sa nijetom da bude kurban, pa je u njegovom slučaju obaveza vezana za tu konkretnu životinju.” (El-Merginani, El-Hidaje, 4/74)

Hanefijski učenjaci iz ovog propisa izuzimaju samo mahane koje nastanu pri samom klanju, kao naprimjer da se pri polaganju životinje na tlo radi klanja životinji slomi noga, takvo nešto ne čini životinju neprikladnom za kurban, svejedno bio prinosilac žrtve siromašan ili imućan.

Spomenuta predaja koju prenosi  Ibn Zubejr, radijallahu anhu, ide u prilog stanovištu većine učenjaka. Zatim, životinja kupljena s namjerom da se žrtvuje poput je povjerenog emaneta, a povjerenik nije odgovoran za oštećenje emaneta, ukoliko oštećenje ne nastane njegovim propustom. To znači da je životinju kupljenu za kurban dozvoljeno žrtvovati nakon pojave mahane koju vlasnik životinje nije uzrokovao, a zamijeniti je zdravom bolje je i potpunije. Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić