Esselamu alejkum.
Već nekoliko mjeseci muči me jedna stvar. Pokusaću malo detaljnije objasniti svoju situaciju kako bih dobila što tačniji odgovor. Moj muž i ja smo, da nam Allah oprosti, u toku dana ramazana imali odnose. Prvo smo se malo naslađivali nemajući namjeru da imamo odnose. Dok smo se tako naslađivali njegov polni organ je samo vrhom ušao u moj. Mislila sam da mi je post pokvaren pa smo samo nastavili i imali odnos. Onda sam pomislila da taj post treba prekinuti (kao slučaj kad žena dobije hajz) pa smo i jeli. Tek nakon toga vidjeli smo na internetu da smo trebali nastaviti taj dan postiti do kraja i da je obaveza da se iskupimo za taj grijeh, odnosno da postimo 60 dana uzastopno. Napostili smo taj dan i on je postio 60 dana.
Mene interesuje jesam li i ja dužna postiti 60 dana s obzirom da nisam znala da li mi je post bio pokvaren pa smo imali odnose?
Čitala sam skoro da su dva mezheba mišljenja da žena ne treba da posti 60 dana, bila prisiljena ili svojevoljno to učinila. Dok drugi kažu da je ona dužna da se svom silom pokuša oduprijeti, a ako ne uspije da nije griješna. Međutim, ja i muž nismo imali namjeru da imamo odnose, nego se na neki način slučajno desilo.
Nadam se da ću uskoro dobiti odgovor, i voljela bih da mi iznesete sto više hadisa i da mi na kraju date svoje mišljenje. Da vas Allah nagradi.AMIN
Alejkumusselam.
Na samom početku bitno je konstatovati, shodno opisu kako je došlo do toga da ste imali intimni odnos, tj. da niste imali namjeru sa samim naslađivanjem da polno općite ali je to naslađivanje odvelo u intimni odnos, da ovo potpada pod namjerni intimni odnos zbog kojeg je obaveza učiniti kefaret. Jer ste vas dvoje bili svjesni da je Ramazan, znači niste to uradili iz zabrava da postite dan Ramazana, i svjesno i namjerno ste se naslađivali i prepustili strastima što je odvelo u intimni odnos.
Nema razilaženja među učenjacima da žena koja polno opći u toku Ramazana pokvarila post, jer je polni odnos jedna od stvari koje kvare post u čemu nema razlike između muškarca i žene. Nego je razilaženje učenjaka oko obaveze žene koja je polno općila u Ramazanu da učini kefaret. Po tom pitanju se prenosi nekoliko mišljenja:
Prvo mišljenje: da je obavezna učiniti kefaret jer je pokvarila post sa intimnim odnosom poput muškarca. Ovo je stav Ebu Hanife, Malika, jedno od dva mišljenja Šafije i rivajet od Ahmeda a što je ujedno i stav hanbelijskog mezheba.
Po hanefijama ona je dužna učiniti kefaret zbog narušavanja svetosti posta mjeseca Ramazana a ne zbog intimnog odnosa, te u tome nema razlike između nje i njenog muža. Dok je kod ostalih dokaz hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim a u kojem je došlo da je neki čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijstio ga da je imao intimni odnos sa ženom u toku Ramazana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pitao čovjeka, prilikom pojašnjavanja kefareta, da li može oslobodit roba, a na njegov negativan odgovor pitao ga je da li može postiti dva uzastopno mjeseca, na njegov negativan odgovor pitao ga je da može nahraniti 60 siromaha, a pošto nije ni to bio u stanju dao mu je vreću datula da podijeli siromasima. A na pitanje tog čovjeka da li da podijeli datule na siromašnije od njega, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se nasmijao i rekao mu da ide i nahrani svoju porodicu. Iako u hadisu nije bilo spomena o ženi tog čovjeka, oni kažu da se isti propis odnosi i na nju jer šerijatski propisi u kojima se govori o muškarcu se odnose i na ženu osim ako dođe naglašena razlika među njima.
Drugo mišljenje: da ona uopće nije dužna učiniti kefaret. Ovo je stav Šafije po drugom mišljenju od njega, kao i drugi rivajet od Ahmeda. Ovo dokazuju sa istim hadisom od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio tom čovjeku da učini kefaret a nije spomenuo njegovu ženu iako je znao da je sa njom (svojom suprugom) učinio intimni odnos, pa da je bilo vadžib da i ona učini kefaret naredio bi mu da prenese isto svojoj ženi.
Treće mišljenje: da je žena dužna učiniti kefaret ali da ga za nju treba učiniti njen muž, ovo je stav unutar šafijskog mezheba.
Četvrto mišljenje: da je muž dužan učiniti jedan kefaret za njih oboje, ovo je rivajet od Ahmeda.
Peto mišljenje: ako muž prisili ženu na intimni odnos tako da mu se ona prepusti nasilno, onda je ona dužna učiniti kefaret. A ako bude silovana ili joj se priđe u toku sna onda nije dužna učiniti kefaret. Ovo je stav hanbelijskog učenjaka Ibn ‘Akila.
Odabrano mišljenje je stav džumhura (većine) učenjaka, tj. prvi stav, da je dužna učiniti kefaret. S tim da treba izuzeti situaciju ako žena bude prisiljena na polni odnos jer u tom slučaju ona nije namjerno pokvarila post sa polnim odnosom. Da je obaveza učiniti kefaret zbog polnog odnosa dokaz je hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a to što žena nije spomenuta u hadisu ne znači da joj nije bilo naređeno da učini kefaret, jer je osnova da nema razlike u propisima između muškarca i žene osim ako ta razlika dođe pojašnjena u šerijatskim argumentima a nigdje nije došlo da se njih dvoje razlikuju po ovom pitanju. A Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com