Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu. Bismillah:
Na jednoj internet stranici naiđoh na tekst objavljen od strane jedne sestre, Allah je učvrstio u Njegovoj vjeri, sa nekoliko hadisa koji opravdavaju naklanjavanje propuštenih namaza. Pošto ja lično ne podržavam takav neozbiljan odnos prema namazu i ne smatram ispravnim neklanjanje namaza u njegovo vrijeme i naklanjavanje istog, želim da provjerim ispravnost i težinu ovih hadisa. Čak i ako su ovi hadisi ocijenjeni kao sahih ili hasen, smatram da nije pametno širiti takve hadise među muslimanima, jer će onda svako svoj nemar moći opravdati njima, svako će sebi davati pravo da klanja kad koji namaz hoće, i tako će se namaz zapostavljati.
Ono što mi se posebno ne sviđa kod postupka ove sestre jeste i to što pored ovih hadisa nije naglasila da se ipak ne prepuštamo nemaru i popuštanju u vjeri, da se ipak trudimo da sve namaze obavljamo u njihova vremena i da ne zloupotrebljavamo ove hadise pravdajući njima svoj nemar! SubhanAllah, ako budemo stub naše vjere potkopavali pravdajući se sa ova tri hadisa, gdje ćemo onda završiti? Da nas Allah, azze we dželle, sačuva i učvrsti u Njegovoj vjeri.
A sestra je pod nikabom, znate… I moj mali mozak teško “svaruje” kako tako “žestoka muwehida” pod nikabom može tako da piše (doduše, pročitala sam i gorih stvari od takvih, polupismenih i s nedostatkom ahlaka), a kad takve sretnu sestru pod hidžabom, obično je gledaju s visoka, Allah nas sačuvao oholosti. Elhamdulillah, poznato mi je već duže vrijeme da nikab i brada nisu znak sektaštva, ali isto tako nisu uvijek niti znak pravih vjernika, tako da mi ne morate ništa po tom pitanju objašnjavati. Samo bi bilo dobro da se na dersovima i web-portalima malo više upozoravaju takve usijane glave.
U prilogu vam dostavljam i kopiju teksta, tj. citirane hadise:
Naklanjavanje propuštenih namaza
Ebu Katade veli; prvi koji se probudio bio je Allahov Poslanik, ﷺ., kome je sunce već obasjavalo leđa – ustali smo žureći, a on ja rekao „uzjašite“ i uzjahali smo i putovali sve dok sunce nije odskočilo, a onda je on sjahao i zatražio da mu se donese zdjela za uzimanje abdesta, koja je bila kod mene i u kojoj je bilo nešto vode. Uzeo je abdest, a zatim je Bilal proučio ezan za namaz. Poslanik. ﷺ., je klanjao dva rekata, a potom i sabah namaz, pa je postupio isto kao i što čini svaki dan. (Hadis bilježi Imam Muslim 681).
Od Džabira, r.a., se prenosi da je Omer ibn Hattab, r.a., došao na dan bitke na Hendeku nakon zalaska sunca i počeo grditi nevjernike iz plemena Kurejš, tada je rekao:“ Allahov Poslaniče, nisam stigao klanjati ikindiju sve do pred sami zalazak sunca.“ Poslanik, ﷺ., mu je kazao: „Tako mi Allaha, ja je nisam klanjao.“ Otišli smo u Buthan i uzeli abdest radi namaza. On je klanjao ikindiju nakon zalaska sunca, a zatim i akšam namaz. (Hadis bilježi Imam Buhari 596).
Naklanjavanje je isto kao klanjanje u redovnom vremenu. Tako propušteni namazi će se naklanjati prema svome redoslijedu.
Od ibn Mes’uda, r.a., se prenosi da su idolopoklonici spriječili Poslanika, ﷺ., da klanja četiri namaza na dan bitke na Hendeku. Kad je prošao dobar dio noći, zatražio je od Bilala, r.a., da prouči ezan. Kad je proučio ikamet, klanjali su podne namaz. Zatim je ponovo proučio ikamet, pa su klanjali ikindiju. Proučen je ikamet, pa su klanjali akšam namaz. Ponovo je proučio ikamet, pa su klanjali jaciju. Hhadis bilježi Imam Et-Tirmizi).
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Namaz ima poseban položaj u islamu. Namaz je drugi rukn islama, i nakon šehadeta najvrednije je djelo. Prvo za što će čovjek odgovarati na Sudnjemu danu jeste namaz, pa ko ga sačuva uspio je i spasio se, a ko ga zagubi propao je i stradao. Allah, dž.š., kaže: „A teško se klanjačima koji namaz svoj kako treba ne izvršavaju!“ (el-Ma’un, 4-5.)
Islamski učenjaci se ne razilaze u tome da je obaveza naklanjati opravdano propušteni namaz zbog zaborava, sna, teške bolesti, prisile i sl., i nikako nije dozvoljeno ispuštati namaz zbog nekog drugog razloga poput posla, šetnje itd. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjati – neka ga naklanja odmah čim ga se sjeti!“ (el-Muvetta’, rivajet Jahja el-Lejsi, br.26.; Ebu Davud, br.435.; Ibnu Madždže, br.695.)
Islamski učenjaci se razilaze po pitanju propisanosti naklanjavanja namaza koji su neopravdano izostavljeni.
Većina islamske uleme smatra da je obaveza naklanjati ih, dok šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., hafiz Ibnul-Kajjim, rhm., šejh Ibnu Usejmin, rhm., i ostali učenjaci, smatraju da nije obaveza takve namaze naklanjavati, već da je samo obaveza iskreno se Allahu, dž.š., pokajati, i svoje buduće namaze čuvati uz redovno klanjanje nafila-namaza. Dakle, većina islamske uleme uz ovo što je rečeno u drugom stavu, obavezuju i naklanjavanje neopravdano propuštenih namaza, što je svakako sveobuhvatnije mišljenje i preče.
Ako je čovjeku poznat broj propuštenih namaza onda mu je obaveza redoslijedno ih naklanjati, a ako mu je nepoznat broj propuštenih namaza – onda neka ih naklanjava do momenta kada je odprilike siguran da ih je sve naklanjao, a Allah, dž.š., najbolje zna.
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha