Iz pera šejha Ibn Usejmina, rahimehullah:
Obaveza nam je sagledati novonastale situacije vezane za međuljudske odnose, pa ako se radi o nedaći (iskušenju) koja je obuhvatila velike mase, i ljudi nisu u stanju osim da tako postupaju, te takav postupak nije u koliziji s jasnim vjerskim tekstom, onda možemo dozvoliti takvo djelo, kako ne bismo otežali ljudima.
Budi siguran da će ljudi, ako im zabraniš nešto što nije toliko jasno, činiti grijehe koji su jasni i neće na njih obraćati pažnju, jer većina ljudi želi ispuniti svoju ovosvjetsku potrebu i ne obraća pažnju na druge stvari.
Kada mu kažeš da je nešto haram, a on to smatra poteškoćom, odgovori: Vjera je lahka, a ti si ekstreman. Nakon toga će tražiti učenjaka koji će mu dati olakšicu, što se često u stvarnosti dešava.
Dakle, pravilo je sljedeće: Kada se desi situacija kojom su ljudi iskušani, za kojom imaju potrebu ili im je to nužna obaveza, a u vezi toga ne postoji jasan tekst zabrane, oni koji tumače vjeru i daju odgovore, trebaju donijeti fetvu o dozvoli takvog postupka, kako bi ga ljudi, smireno i bez poteškoća, izvršili i kako ne bi počinili harame za koje su im rekli da su harami.
Prof. Alim Hasanagić