Biografija šejha Abdullaha b. Abdur-Rahmana b. Džibrina, Allah mu se smilovao
Preveo: Sead ef. Jasavić
Povodom nedavnog preseljnja na ahiret šejha Džibrina r.h., ponovo objavljujemo njegovu biografiju. Molimo Uzvišenog Allaha da mu oprosti i da ga Svojom milošću uvede u Džennet. Ime i porijeklo: Puno ime mu je Abdullah b. Abdur-Rahman b. Abdullah b. Ibrahim b. Fehd b. Hamed b. Džibrin. Porijeklom je iz porodice Alu Rešid, koji vode porijeklo od Atijje b. Zejda, a njegovo pleme – Benu Zejd veoma je poznato pleme iz oblasti Nedžda. U osnovi su porijeklom iz grada Šakra, ali se jedan njihov ogranak preselio u mjesto zvano El-Kuvej’ijja, gdje se i nastaniše.
Pleme: Pripadnici ovog plemena bili su poznati kroz historiju Nedžda i njihova imena često se spominju na sijelima, ali nažalost nisu imali prilike da ih knjige historije zabilježe, zbog slabog interesovanja za historijom uopće. Hamed b. Džibrin, četvrti od djedova u lozi, živio je sredinom 13. stoljeća, i bio je poznat po tome što je na sebe preuzeo sudstvo, vilajet i emaret grada El-Kuvej’ijja. Bio je veoma ugledan i pozicioniran čovjek meðu svojim narodom, i bio im je hatib, i emir, i kadija, jer ga je Allah, dž.š., obdario znanjem i imetkom, bunarima za vodu, i stručnom obradom zamrle zemlje, kako nam o tome govore državni spisi potpisani njegovim imenom, kao i imenima njegove djece nakon njega. Ostavio je ogromno znanje za sobom, jer je imao uz sebe pisare i radnike koji su bili zaposleni prepiskom novih knjiga, i veliki broj tih djela je do dana današnjeg sačuvan kao vakuf kod njegovih unuka
Nakon njega dolazi do izražaja njegov unuk Ibrahim b. Fahd, rhm., koji se takoðer posvetio stjecanju znanja i učenju, i pred cijenjenim šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasenom Alu Šejhom, kao i pred šejhom Abdullahom Ebabtinu, kao i pred šejhom Hamedom b. Mu’ammerom. čitao je, prepisivao i napamet učio obilno znanje, i za sobom je ostavio brojne rukopise, potpisane svojim imenom. Neke od njih prepisivao je ručno, dok je neke na drugi način stekao. Bio je imam, hatib, muftija, muderris, podučavao je Kur’anu i hadisu, i preselio je krajem 13. stoljeća po Hidžri
Nakon njega stupa na scenu njegov sin Abdullah, koji je bio hafiz Kur’ana i koji je učio pred svojim ocem i nekim učenjacima svojeg mjesta. I on je bio imam, hatib i muallim u mjestu zvanom Mez’al, u El-Kuvej’ijji. Bio je poznat po ručnoj prepisci naučnih djela, koja su ostala kao vakuf nakon njega. Preselio je 1344. h.g
Nakon njega, Muhammed b. Abdullah, njegov sin, postaje imamom i hatibom, koji je učio pred svojim ocem, ali je i putovao na druga mjesta radi stjecanja znanja. Mnoge metnove znao je napamet i svojom rukom prepisao je brojna djela. Umro je 1355. god
Što se tiče oca, šejha o kojem pišemo, i on je bio jedan od stjecatelja šerijatskog znanja i takoðer je bio hafiz Kur’ana. Roðen je 1321. h.g., i preuzeo je funkciju imama nakon svoga brata. Nakon izvjesnog vremena prelazi u grad Rejjin, radi učenja pred poznatim kadijom Abdul-Azizom el-Šisrijem, poznatijim po nadimku Ebu Habib. Tamo je ostao sve do njegove smrti, nakon čega se seli u Rijad, gdje i umire 1387. h.g
Djetinjstvo: Šejh Abdullah b. Džibrin, hfz., roðen je 1352. h.g., u mjestu El-Kuvej’ijja. Odrastao je u Rejjinu, a proces učenja otpočinje 1359. h.g. S obzirom da tada nije bilo redovnih škola, malo je kasnio u upotpunjenju školskog programa, ali je već bio hafiz Kur’ana sa 12 godina. Savladao je pisanje i pravopisna pravila, nakon čega se predao hifzu i pamćenju metnova koje je završio 1367. h.g. Prije toga učio je osnovne nauke poput gramatike, pred svojim ocem, i to iz djela El-Adžrumijja, a zatim i ostale metnove poput El-Rahubijja iz nauke fera’ida, El-Erbe’in el-Nevevijja iz hadisa, Umdetul-Ahkam itd. Nakon što je naučio Kur’an napamet, otpočeo je sa učenjem Kur’ana pred drugim šejhom, pred šejhom Abdul-Azizom b. Muhammedom el-Šisrijem, poznatijim po imenu Ebu Habib. Pred njim je učio i hadis, poput Sahihajna, Muhtesar Sunen Ebu Davuda, i djelom Sunen Tirmizija sa šerhom “Tuhfetul-Ahvezi”. U tom periodu savlaðuje i “Subulul-Selam”, “Džami’ul-Bejan” Ibn Redžeba, “Nejlul-Evtar”, Tefsir Ibn Džerira el-Taberija, kao i Tefsir Ibn Kesira. Tada uči napamet i “Kitabul-Tevhid”, uz čitanje njegovih šerhova i komentara. Iz fikha uči napamet i savlaðuje djelo “Zadul-Mustakn’a”, sa čitanjem gotovo svih njegovih šerhova.
Uz sve navedeno, šejh prelazi i odreðena djela iz književnosti, historije, biografija, sve do početka 1374. h.g., kada se seli sa svojim šejhom, Ebu Habibom, u Rijad, gdje upisuje redovno školovanje u naučnom institutu “Imamul-Da’ava”, gdje završava srednju četverogodišnju školu, stječući diplomu srednje škole 1377. h.g.. Nakon toga upisuje visoke nauke u istom institutu, u trajanju od četiri godine, kada stječe fakultetsku diplomu 1381. h.g., sa svršenim šerijatskim fakultetom. Godine 1388. h.g. upisuje se na Visoki sudski institut (Ma’ahedul-kada’ el-‘ali), gdje boravi tri godine, stječući zvanje magistra 1390. h.g. Nakon deset godina upisuje doktorat na Šerijatskom fakultetu u Rijadu, koji završava 1407. h.g., sa ocjenom “mumtaz”, sa počasnom titulom, a u meðuvremenu se bavio podučavanjem visoke uleme, držao im je predavanja, koji su pred njime branili svoje radove, jedni druge okorištavajući u učenju. Učesnik je brojnih naučnih skupova, istraživačkih radova, putovanja, kao i brojnih sjednica, ispunjenih hajrom i uputom
Socijalno stanje: Oženio se 1370. h.g. ženom poznatom po vjeri i čednosti, koja se maksimalno zalagala na polju hizmeta svog muža, i poštivanju njegovih prava. Sa njome je dobio 12 djece. Umire 1414. h.g., nakon 44 godine braka. Uglavnom, danas ima unuke i praunuke, koji se maksimalno zalažu po pitanju hizmeta svoga djeda. Prije dolaska u Rijad živio je pod pokroviteljstvom svoga oca, da bi nakon prelaska u Rijad živio više od osam godina kao podstanar, nakon čega kupuje skromniju kućicu gdje provodi 17 godina svoga života, u skromnom stanju, bez nekog posebnog uživanja. 1402. h.g. prelazi u noviju kuću koju dobija na poklon od banke “El-Tenmija el-‘Akarija”, u kojoj danas živi.
Akida: Što se tiče vjerskih ubjeðenja i akide, odgojen je na ispravnom vjerovanju, koje je preuzeo od svog oca i djedova, kao i od poznate uleme i iskrenih šejhova. Pred njima je učio akidu ehli-sunneta vel-džemata i stavove seleful-saliha. Učio je napamet i pred šejhovima prelazio djela poput “Vasitijje” šejha Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, rhm., kao i njene komentare od strane šejhova, od kojih se podučio šerijatskim znanostima, i koji su mu tumačili i pojašnjavali manje jasne izraze i fraze, ukazujući mu na načine dokazivanja tekstovima, tako da se uputio stazom – hvala Allahu – kojom su hodali naši šejhovi, kada je u pitanju rad sa knjigama selefa. Pred njime su ove knjige učili brojni studenti i učenici, kako one kratkog tipa (muhtesar), tako i one duže (mebsut), poput “Vasitijje” Herrasa, ili Ibn Selmana, ili Ibn Rešida, i poput “Tahavije”, “Lum’atul-I’itkada”, razne šerhove i komentare “Kitabul-Tevhida”, knjige šejhul-islama Ibnu Tejmijje, rhm., i njegovog učenika Ibn Kajjima, rhm., onda i djela hafiza El-Hikemija i ostalih autora selefijskih djela
Dobar je poznavalac dokaza akide i vjerovanja, i to je bio predmet koji je predavao na Odsjeku za akidu i savremene ideološke pravce na Univerzitetu “Muhammed b. Su’ud el-Islamijjeh”. Tamo se bavio predavanjem akide i islamskog vjerovanja uopće, i bio je mentor brojnim djelima koje je univerzitet prihvatao na ovom odsjeku, i učestvovao je u komisijama za izvoðenje magistara i doktora, upućujući studente na korisna djela iz ove oblasti, tako da je i dan-danas, i pored duboke starosti, mentor velikom broju radova, ostavši i dalje u kontaktu sa univerzitetom, prenoseći studentima svoje znanje
Što se tiče fikha, većina šejhova pred kojima je učio bili su specijalisti i dobri poznavaoci mezheba Ahmeda b. Hanbela, rhm., od kojeg, u većini slučajeva, nisu odstupali.
Na njega se i šejh Abdullah usredsredio, pomno proučavajući knjige ovog mezheba, i onoga što je u uskoj vezi s njime, mada je poznato da je mezheb Ahmeda b. Hanbela, rhm., jedan od najširokogrudnijih mezheba, zbog postojanja velikog broja rivajeta, koji se u brojnim pitanjima podudaraju sa mišljenjima ostalih mezheba. Ko se bude bavio detaljnijim proučavanjem ovog mezheba, dolazi u dodir sa brojnim mišljenjima ostalih mezheba, izuzev odreðenog broja pitanja koja se ne mogu desiti u stvarnosti, a koja se mogu naći po knjigama drugih mezheba, koja, i da se dese, lahko je riješiti, usporedbom sa već riješenim pitanjima najsličnijim njima.
Šejhovi: Šejhovi od kojih je direktno uzimao znanje su
1. Šejh Abdur-Rahman b. Džibrin, rhm., njegov otac, koji ga je podučio čitanju i pisanju godine 1359. h.g. Bio je jedan od boljih stjecatelja znanja, dobar savjetnik, iskren čovjek, koji je mnoge odgojio i znanju podučio, i vodio brigu je o studentima, kako bi spojili znanje i rad. Umro je 1377. h.g
2. čovjek koji je intelektualno najviše imao utjecaja na njega bio je šejh Abdul-Aziz b. Muhammed Ebu Habib el-Šisri, rhm., pred kojim je učio kapitalna islamska djela. Pred njime je učio od 1367. h.g., pa sve do 1387. h.g., kada je i preselio u Rijadu.
3. Šejh Salih b. Talek, rhm., je osoba koja je bitno utjecala na intelektualni opus šejha Abdullaha. Bio je imam i hatib u Rejjinu, a potom sudija u Hafrul-Batinu, nakon čega je otišao u penziju, nastanivši se u Rijadu. Umro je 1381. h.g. Bio je slijep, ali mu je Allah, dž.š., podario jako pamćenje i jako razumijevanje, tako da se od njega mogao okoristiti i stari i mladi. Šejh Abdullah prelazio je pred njime djela iz akide, hadisa; prisustvovao je njegovim predavanjima, uz bezbroj drugih alima i učenjaka. Šejh Salih bio je čudo svoga vakta
4. Šejh pred kojim je učio, i od kojeg se dosta okoristio, je i bivši muftija Saudijske Arabije šejh Muhammed b. Ibrahim Alu Šejh, o kojem se ne mora mnogo pričati. Šejh Abdullah b. Džibrin imao je kod njega redovne dersove sa ostalim učenicima, onda kada je osnovan naučni institut “Imamul-Da’ava”, u mjesecu saferu 1374. h.g. Šejh Muhammed bavio se predavanjima iz svih islamskih znanosti na tom institutu. Na tom mjestu ostao je sve do 1381. h.g., kada se prestao baviti predavanjima, jer je bio zadužen novom funkcijom – muftijstvom i rijasetom kadiluka (el-ifta’ ve ri’asetul-kada’), sve do smrti 1389. h.g., u mjesecu ramazanu, rahimehullahu te’ala
5. Šejh Ismail el-Ensari, rhm., (tefsir, hadis, nahv, usul)
6. Šejh Abdul-Aziz b. Nasir b. Rešid, rhm., (fera’id, fikh)
7. Šejh Hammad b. Medžd el-Ensari, rhm., (magistratura)
8. Šejh Muhammed el-Bejhani, rhm., (magistratura)
9. Šejh Abdul-Hamid Ammar el-Džezairi, rhm., (magistratura)
10. Šejh Abdullah b. Muhammed b. Hamid, rhm., (fikh, kada’)
11. Šejh Abdur-Rezzak el-Afifi, rhm., (tefsir, hadis)
12. Šejh Menna’a Halil el-Kattan, rhm., (tefsir)
13. Šejh Omer b. Metrek, rhm., jedan od prvih Saudijaca koji su posjedovali doktorat (fikh, hadis, tefsir, mu’amelat)
14. Šejh Muhammed Abdul-Vehhab el-Buhajri el-Masri
15. Šejh Muhammed el-Džundi el-Masri, rhm
16. Šejh Muhammed el-Hidžazi, rhm., autor tefsira “El-Vadih”
17. Šejh Taha el-Dessuki el-Arebi el-Masri, rhm
Šejhovi pred kojima je učio van naučnih instituta i škola su
1. Šejh Abdul-Aziz b. Baz, rhm., čijim je dersovima prisustvovao, a koje je šejh održavao u El-Džami’ el-Kebir, u Rijadu, nakon sabaha, ikindije i akšam-namaza. Od njega je slušao predavanja iz različitih oblasti islamskog znanja
2. Šejh Muhammed b. Ibrahim el-Muhejzi’, kadija
3. Šejh Abdur-Rahman b. Muhammed b. Huvejmil, kadija
4. Šejh Fehd b. Humejn el-Fehd, rhm
5. Šejh Abdur-Rahman Muhammed el-Mukrin, rhm
6. Šejh Abdur-Rahman b. Abdullah b. Fursan, rhm
7. Šejh Muhammed b. Džabir, rhm
Dakle, kao što smo spomenuli, najutjecajniji od svih navedenih šejhova na intelektualni opus šejh Džibrina hfz., bili su šejh Abdul-Aziz el-Šisri, rhm., i šejh Muhammed b. Ibrahim, rhm.
Funkcije koje je obavljao ili ih trenutno obavlja
1. 1380. h.g. bio je u sklopu daija koji su bili zaduženi za da’wet u sjevernom dijelu države, po osnovu naredbe tadašnjeg kralja Su’uda, kao i po osnovu savjeta šejha Muhammeda b. Ibrahima, rhm., a pod pokroviteljstvom šejha Abdul-Aziza el-Šisrija, rhm., počevši od granice sa Kuvajtom, duž granice sa Irakom i Jordanom, te dužinom granica države, i sa lijeve i sa desne strane, i u brojnim drugim gradovima. Da’wa je bila osmišljena kroz dersove, poduku, raspodjelu knjiga iz oblasti akide i ruknova islama, jer je bezbroj beduinskih plemena živjelo u dubokom neznanju, koji od islama znadoše samo ime, namaz ili post, i tome slično. Mnogi od njih nisu znali namaz ispravno klanjati; na mnogo mjesta radili su širkijate, tako da je organizacija uložila maksimalni trud i napor u podučavanju muslimana, čime je Allah, dž.š., okoristio svakog ko je želio hajr
2. Nakon toga bio je odreðen za profesora na institutu “Imamul-Da’ava”, u mjesecu ša’banu 1381. h.g., sve do 1395. h.g. Predavao je brojne islamske znanosti, poput: hadisa, fikha, tevhida, tefsira, mustalaha, nahva, historije..
3. 1395. h.g. prelazi na Šerijatski fakultet u Rijadu, gdje se bavi predavanjem tevhida i akide na prvoj godini studija, kroz knjige: “Tedmorijja”, “Tahavija”..
4. 1402. h.g. prelazi u Rijaset naučnog istraživanja, Muftijstva da’weta i upute, postaje jedan od članova muftijstva, gdje je bio zadužen za izdavanje fetvi, kako usmeno tako i pismeno, nakon čega prestaje sa radom u muftijstvu, ali i dalje ostaje u konsultaciji s njima kada su pismeni radovi u pitanju
5. Pored navedenog, bio je i imam u mesdžidu Alu Hammad u Rijadu, od mjeseca ševvala 1389. h.g., pa sve do 1397. h.g. Od tada pa do dan-danas bavi se držanjem predavanja i hutbi po raznoraznim mesdžidima Rijada, a često predvodi i bajram-namaze. U tom periodu često je zamjenjivao šejha Abdul-Aziza b. Abdullaha b. Baza, rhm., kao imam u njegovom mesdžidu, gdje se bavio držanjem predavanja i imametom
6. Od 1398. h.g. ima redovno nedjeljno predavanje u medresi “Darul-‘ilm”, gdje i dan-danas drži predavanja, na kojoj su prešli Sahihajn, otpočevši sa Sunenom imama Tirmizija. Metnove mu čitaju šejh Ibrahim b. Abdullah b. Gajs, šejh dr. Muhammed b. Nasir el-Suhejbani, šejh dr. Fehd el-Selemeh, hfz
7. Od 1408. h.g. bavi se predavanjem na Sudijskom institutu, koji je u sklopu univerziteta ”Muhammed b. Su’ud el-Islamijjeh”, gdje se bavio predavanjem fikha, na prvoj godini studija, kao i “sijase el-šer’ijje” (islamska politika), kao i oblast “mu’amelata”, imajući predavanje dva puta nedjeljno. Na drugoj godini predavao je “ahval el-šahsijja” (civilni propisi), imajući tri put nedjeljno predavanje iz ove oblasti, a na trećoj godini bavio se predavanjima iz oblasti islamske politike “el-sijasa el-šer’ijja”
8. Bio je mentor mnogobrojnim magistrima i doktorima u sklopu spomenutog univerziteta, i to u toku svih ovih godina, kao i za vrijeme rada u Muftijstvu, svoj rad na univerzitetu nikako nije prekidao. Svake godine preuzimao je obavezu mentorstva nad trojicom ili četvericom studenata, pregledajući im radove jedanput mjesečno, ispravljajući im greške, upućujući ih na zdravo razumijevanje i izvore teme koju obraðuju!
9. Aktivni je daija u Saudijskoj Arabiji, gdje obilazi i mjesta van Rijada, držeći predavanja, hutbe, učestvujući na seminarima i programima raznoraznih centara…
10. Aktivni je učesnik da’weta u danima hadždža, oličenom u fetvama, dersovima i ostalim organizacijama hadždža.
Napisana djela:
1. Ahbarul-Ahad fil-Hadis el-Nebevi,
2. El-Tedhin: Maddetuhu ve Hukmuhu fil-Islam,
3. El-Dževab el-Fa’ik fil-Reddi ‘ala Mubeddilil-Haka’ik,
4. El-Šehadetan: Ma’anahuma va ma Testelzimuhu,
5. El-Ta’alikat ‘ala metnil-Lum’ah,
6. Tahkik šerhil-Zerkeši ‘ala Muhtesaril-Hireki,
7. El-Islam, bejnel-Ifrat vel-Tefrit,
8. Talebul-‘Ilm ve Fadlul-‘Ulema’,
9. El-Hivar el-Ramadani,
10. El-Idžabat el-Behijja fil-Mesa’il el-Ramadanijja.
Prvi put objavljeno: nedjelja, 16 Ožujak 2008 21:18
Preuzeto sa minber.ba