Kratka biografija šejha Muhammeda el-Emina eš-Šenkitija, Allah mu se smilovao
Priredio: Sead ef. Jasavić
Puno ime: Muhammed el-Emin b. Muhammed el-Muhtar b. Abdul-Kadir b. Muhammed b. Ahmed Nuh el-Ja’akubi el-Džukeni. Roðen je u Mauritaniji (1325. h.g. – 1393. h.g. (1907.–1974.)) u obitelji poznatoj po učenosti i vjerskom znanju, bilo da su u pitanju muškarci ili žene. Otac mu je umro dok je bio mali, tako da je odrastao sa svojim daidžama, gdje je naučio Kur’an napamet sa tedžvidom, a potom i tehniku upotrebe pisma Osmanovog mushafa. Tada je prešao i djelo o kiraetu imama Nafia ”El-Durera el-Levami” Ibn Berrija, rhm.
Pred šejhovima je studirao i poznato djelo malikijskog mezheba ”Ibnu Abir”, da bi potom nastavio baviti se književnošću, historijom, arapskim danima, plemenima i korijenima, sirom, gramatikom – i sve to još u prvim danima učenja, na početku svoje mladosti
Nastavlja sa učenjem, studirajući ”Muhtesaru Halil” i njegove šerhove (djela malikijskog mezheba), ”Elfijju” Ibn Malika (gramatika), logiku, etiku naučnog istraživanja i raspravljanja, da bi se kasnije posvetio tefsiru, koji je samostalno izučavao, kao što je sam o tome obavijestio svog poznatog učenika šejha Atijju Muhammeda Salima, koji kaže: ”čuo sam ga kako je izjavio: ‘Proučavao sam Allahovu Knjigu u svome mjestu ajet po ajet, svaki ajet zasebno!”
Volio je, da mu se Allah smiluje, puno čitati i tragati za znanjem, na svakome mjestu. Znao je obilaziti ulemu svog vakta i koristiti se njihovim znanjem, poput šejha Ahmeda el-Efrema b. Muammera el-Muhtara, šejha Ahmeda b. Umera, šejh Muhammeda el-Ni’imeha b. Zejdana, pred kojima je učio gramatiku, stilistiku, hadis i usul
Bio je plemenite duše, odlikovao se velikim strpljenjem, blagošću i oprostom prema onome koji je pogriješio. Na zlo je uzvraćao dobrim, a često je znao našaliti se i citirati dozvoljene stihove
Godine 1367. zaputio se ka Mekki, radi obavljanja hadždža. U putu je proveo oko 6 mjeseci, koje je iskoristio u bilježenju znanja, kako tradicionalnog tako i racionalnog, harama i halala … Potom je otputovao ka Medini, u kojoj se susreo sa njenim znanstvenicima
Tada je iskazao želju da bi volio baviti se predavanjem tefsira u haremu Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Neki od uglednika obavijestiše tadašnjeg kralja Saudijske Arabije Abdul-Aziza b. Abdur-Rahmana Alu Su’uda o slučaju šejha Emina, gdje iskazaše želju za njegovim ostankom u Saudijskoj Arabiji, što on odmah prihvati i dade mu dozvolu za držanje predavanja u haremu Božijeg Poslanika, s.a.v.s
U haremu Božijeg Poslanika, s.a.v.s., predavao je do momenta otvorenja brojnih instituta i fakulteta, u Rijadu i okolini, tako da 1371. h.g. biva odabran za redovnog profesora, sa još nekolicinom alima, gdje se i dalje bavio predavanjem tefsira i usula
Kada je otvoren Islamski univerzitet u Medini 1381. h.g., bio je odabran za redovnog profesora na Univerzitetu, tako da je od tada pa do posljednjeg momenta svoga života boravio u Medini, baveći se širenjem znanja i podučavanjem ljudi
NJEGOVA NAJPOZNATIJA DJELA:
1. Adva’ul-Bejan fi tefsiril-Kur’ani bil-Kur’an,
2. Def’u ihamil-idtirabi ‘an ajatil-kitabi,
3. Men’u dževazil-medžaz ‘anil-munzil lil-te’abbudi vel-idžaz,
4. Adabul-bahsi vel-munazare,
5. Muzekkiretu Usulil-fikh,
6. Nesrul-vurud ‘ala merakijes-su’ud,
7. Rihla el-‘ilmijja (djelo napisano u toku puta na hadždžd).
Ovim djelima možemo dodati brojne radove iz oblasti logike, fikha imama Malika, arapskih plemena i loza, kao i brojna predavanja koja su slušali studenti Univerziteta
Umro je u četvrtak, 17. zul-hidždžeta 1393. h.g., u Mekki, nakon što je obavio hadždž, a ukopan je na mezarju El-Mu’allat.
Prevedeno iz djela:
Usulul-Fikhi, Tarihuhu ve Ridžaluhu
dr. Ša’aban Muhammed Isma’il
Prvi put objavljeno: nedjelja, 16 Ožujak 2008 21:27
Preuzeto sa minber.ba