Priredio: Mithad R. Ćeman, student Medinskog univerziteta.
Uvaženi šejh Muhammed b. Muhammed b. Muhtar Šankiti rođen je u Medini Muneveri 1381. h.g., u porodici poznatoj po znanju i bogobojaznosti. Njegov otac je jedan od najvećih šejhova svog vremena koji je držao naučna predavanja u džamiji Allahovog Poslanika. Umro je 1406. h.g. kada je njegov sin imao 25 godina i dao mu je idžazu za izdavanje fetvi (pravnih rješenja) i držanje predavanja.
Njegov otac bio je poznat po jakom kapacitetu memorije / hifzu tako da je o njegovom hifzu pisao šejh Bekr Ebu Zejd, rhm., u knjizi “Tabakatun-nessabin”.
Stjecanje znanja
Kada je šejh na jednom svom predavanju upitan o svom stjecanju znanja, rekao je:
“Što se tiče moje potrage za znanjem, molim Allaha da nagradi mog oca svakim dobrom, i zahvaljujem se Allahu, tebareke ve te’ala, na tome što mi je podario i omogućio stjecanje znanja, jer to ne bih mogao postići da nije bilo Allahove milosti.
Moj otac, rhm., bio je uporan i vodio nas je da prisustvujemo njegovim predavanja u Haremu i dersovima u kući. Od mog ranog djetinjstva vodio me je na svoja predavanja u Haremu, tako da bi mi se dešavalo da zaspim tokom dersa – jer sam bio mali, i zato što su predavanja bila poslije svakoga namaza, izuzev što bi nekada napravio pauzu poslije ikindija-namaza kada bi držao predavanje u svojoj kući. Kada sam napunio petnaest godina naredio mi je da sjedim ispred njega i da mu čitam tokom njegovih predavanja u Haremu, tako da sam počeo sa čitanjem Tirmizijinog Sunena. Znate kako je izgledao moj početak pred tolikim ljudima u Poslanikovom, s.a.v.s., mesdžidu, ali je otac htio da mi probudi zainteresovanost i imao je lijepo mišljenje o meni, pa molim Allaha da kod Njega budemo u lijepom mišljenju. Počeo sam sa čitanjem Tirmizijinog Sunena, zatim Muvette koju sam cijelu pročitao pred njim, zatim Ibn Madžin Sunen koji nisam uspio cio pročitati pred njim zbog njegove smrti, a Allaha molim da mu upiše ovo djelo u cijelosti. Sve spomenuto se tiče prvog dersa poslije akšama.
Poslije bi dolazio student koji bi čitao predavanje iz oblasti jezika, zatim iz fikha, a ja bih bio prisutan. Poslije jacije bih čitao pred njim Muslimov Sahih koji sam uspio kompletirati i čak početi drugo čitanje koje je njegova smrt prekinula pri kraju. Zanimljivo je spomenuti da je umro kod poglavlja “Blagodat smrti i ukopa u Medini”.
Na svom posljednjem dersu uputio je dovu, što mu nije bio običaj da radi tokom dersa. U trenutku kada sam mu pročitao hadis kod Buharije i Muslima i ponovio ga četiri puta, a nije dovio tokom dersa izuzev na posljednjem dersu u svom životu, a bio je zdrav, nije se ni naslućivala bolest, pa pošto je spomenuo blagodat smrti u Medini i ono što se prenosi o tome od ashaba rekao je: ‘ Allaha molim da nam ne uskrati ovo (blagodat smrti u Medini, op. prev.)’, na šta su prisutni izgovorili ‘Amin’. Zbog njihove mnogobrojnosti izgovoreno ‘Amin’ bilo je poput izgovaranja ‘Amin’ klanjača u Haremu.
Poslije sabaha bih čitao sve do izlaska sunca, dok bih mu poslije podne čitao Buharijin Sahih koji sam uspio jednom pročitati kompletan i počeo sam sa ponovnim čitanjem, ali nas je u tome prekinula njegova smrt.
Po pitanju posebnih dersova koje sam učio pred ocem, uspio sam iz oblasti fikha dovršiti knjigu Er-Risala i veliki dio knjige Bidajetul-mudžtehid. Bio je, rhm., širokog znanja u poznavanju razilaženja, ali zbog svoje skromnosti nije se bavio preferiranjem (donošenjem zaključka koje je mišljenje najispravnije).
Također sam pred njim učio usulsku nauku, s tim što moj otac, rhm., nije volio govorništvo i dijalektiku koja se javlja u usulu, tako se dešavalo da kada naiđemo na takve stvari, tražio bi da ustanem jer je bio mišljenja o zabranjenosti takvog načina izučavanja usula, što je poznat stav jednog dijela uleme, mada je dio uleme smatrao da je dozvoljeno izučavanje ove nauke do detalja, kako što je to smatrao šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm.
Poenta je da se nisam uspio okoristiti od njega po pitanju nauke usula tako da sam to nadoknadio učenjem kod nekoliko učenjaka koji su imali široko znanje o tome… Što se tiče nauke mustelah (nauka o hadisu), prešao sam pred njim nekoliko naučnih djela napisanih u stihovima poput: El-Bejkunija, Et-Tal’ah i Tedribur-Ravi. Iz sire je otac imao ders u ramazanu po knjizi El-Bidajetu ven-nihajetu, a bio je pravo čudo po pitanju znanja iz historije, do te mjere da mi jedne prilike uvaženi šejh Muhammed el-Usejmin rekao: ‘Tvoj otac je znao El-Bidajetu ven-nihajetu napamet.’
Također je imao veliko znanje o porijeklu arapskih plemena, ali iskreno govoreći taj dio znanja nisam preuzeo od oca, ali zato, hvala Allahu, znanje iz fikha i hadisa učinilo je da budem nepotreban drugih nauka.”
Njegovo školovanje
Kompletno školovanje šejha Muhammeda Šankitija vezano je za Islamski Univerzitet u Medini,tako da osnovno i srednje obrazovanje stječe na institutu pri ovom sveučilištu. Poslije toga upisuje Fakultet šerijata po čijem završetku postaje asistent uporedo pohađajući nastavu predviđenu za postdiplomske studije. Magistarki rad brani na temu “El-Kadhu fil-bejjine fil-kada”. Prilikom spremanja doktorske disertacije prvo bira valorizaciju “El-Istizkar” od imama Ibn Abdul-Berra, rhm., ali naposljetku, pošto je prihvatio savjete svojih profesora, piše disertaciju pod nazivom “Ahkamul-džerahetit-tibijje vel-asarul-muteretibe ‘alejha’. Rad je ocijenjen najvećom ocjenom uz preporuku za štampanje tako da je doživio više izdanja, a također je 1417. h.g. nagrađen od strane Fondacije “Nagrada grada Medine”.
Intelektualna nadarenost
Što se tiče njegove stručnosti i preciznosti u iznošenju fikhskih stavova, dovoljno je prisustvovati jednom njegovom dersu da se uvjeriš kako mu nema premca. Prenosi se da je jedan njegov učenik imao oprečan stav u odnosu na stav šejha te, da bi potkrijepio svoje mišljenje, reče da je istog stava i šejhul-islam Ibn Tejmijje, na šta mu šejh odgovori da je Fetve šejhul-islama pročitao tri puta i da nije naišao na taj stav. Ako je ovo djelo, koje ima 37 tomova, pročitao tri puta, pa šta reći za manja djela koja su osnova islamskog prava!? Njegovi učenici prenose da je knjigu El-Mugni, koja je osnova hanbelijskog mezheba, pročitao 15 puta, a inače ova knjiga ima 14 tomova ili 8.745 stranica (bez toma sa sadržajem). Također se prenosi da je na njegovom predavanju dva puta prisustvovao šejh Ibn Baz, rhm., koji ga je pohvalio i priznao njegovu učenost. Tako je jedne prilike šejh Šankiti imao predavanje u Mekki i na tom predavanju bio je prisutan šejh Ibn Baz, rhm., pa je šejh sišao sa svoje stolice i sjeo na pod poput ostalih studenata, odbijajući na kraju da odgovara na pitanja u prisustvu šejh Ibn Baza, rhm.
Šejh je dugo vremena imao tri predavanja sedmično i to u tri različita grada. Utorkom je imao ders u Mekki, komentar na knjigu “Zadul-mustakne’a”, srijedom je imao ders u Džiddi, komentar na “Tirmizjiin Sunnen”, a četvrtkom je imao ders u Medini, komentar na knjigu “‘Umdetul-ahkam”, a pored toga je bio redovan profesor na Islamskom univerzitetu u Medini. Zbog pretrpanog programa i šejhove želje da hizmeti svoju živu majku, napustio je svoje mjesto univerzitetskog profesora i dosta vremena provodio uz nju. To mu je bio čest izgovor za odbijanje svih službi koje su mu nuđene, da bi poslije skorašnje smrti svoje majke bio postavljen za člana Vijeća velikih učenjaka KSA (Hejetu kibaril-‘ulema). Pošto je u Medini završio komentar na “‘Umdetul-ahkam”, sada ima predavanje komentar na ”Muvettu” imama Malika, rhm.
Izuzev spomenute doktorske disertacije, šejh nema drugih štampanih djela. Međutim, sva njegova dosadašnja predavanja su zabilježena tako da se nadamo da će u budućnosti iz toga nastati pisani rad, kako se i najavljuje.
Molimo Allaha da poživi šejha, da mu podari strpljenja u prenošenju znanja koje mu je Allah podario, da ga učvrsti na ovom putu i da ga nagradi Svojim veličanstvenim nagradama na oba svijeta.
Prvi put objavljeno: nedjelja, 15 Ožujak 2009 04:58
Preuzeto sa minber.ba