On je Ebu-Dža'fer Ahmed b. Muhammed b. Selame b. Seleme b. Abdul-Melik b. Seleme b. Selim b. Sulejman b. Dževad el-Ezdi et-Tahavi.
Et-Tahavi označava pripadnost naselju u egipatskom Se'idu. Bio je veliki muhaddis, pravnik i hafiz šerijatskih tekstova.
Rođen je 239. h.g. Kada je zašao u punoljetstvo, krenuo je u Egipat radi traženja znanja. Znanje je počeo tražiti pred svojim daidžom Ismailom b. Jahjaom el-Muzenijem, jednim od najučenijih drugova imama Safije. Što bi više proširivao svoje spoznaje o islamskom pravu, sve bi se više vidio zbunjenim pred mnogim fikhskim pitanjima. Kod svoga daidže nije mogao naći zadovoljenje nasušne potrebe za znanjem. Promatrao je kako će njegov daidža postupiti kada mu se izlože ta pitanja, a on se mnogo oslanjao na knjige Ebu-Hanifinih sljedbenika. Tako je odabrao mnoga mišljenja Ebu-Hanife. Sav ovaj odabir je stavio u knjigu zvanu Muhtesarul-Muzeni.
Poslije toga nije imao ništa drugo nego da iščitava knjige Ebu -Hanifinih nasljednika i da izučava njihov metod postavljanja pravila i njihovog razgranavanja. Kada se njegova spoznaja o pravcu imama Ebu-Hanife proširila i upotpunila, okrenuo mu se, pristao za njim i postao njegov (Ebu-Hanifin) sljedbenik. To ga nije spriječilo da se suprotstavi nekim mišljenjima Ebu-Hanife i da prednost mišljenjima drugih imama, jer Et-Tahavi, Allah mu se smilovao, nije bio slijepi sljedbenik Ebu-Hanife. On je smatrao da je Ebu-Hanifin metod učenja vjerskih propisa jedan od najboljih i najlakših. Pristao je za njim, ali ćeš ipak vidjeti da u svojoj knjizi Me'anil-asar daje prednost onome Što nije rekao njegov imam. Ovo što spominjemo podržano je navodom od Ibn-Zulaka koji kaže: “Čuo sam Ebul-Hasena Alijja b. Ebi-Dža'fera et-Tahavija kako govori: ‘Čuo sam moga oca kako govori spominjući vrijednost Ebu-Ubejda Harbavejha i njegov fikh, pa je rekao: Obnavljao je moje znanje u određenim pitanjima, pa sam mu jednoga dana dao odgovor na jedno pitanje, a on mi reče: >>To nije mišljenje Ebu-Hanife<<. Rekao sam mu: >>Kadijo, zar ću zastupati svako mišljenje koje je zastupao Ebu-Hanife?<< On mi reče: >>Ja sam mislio da si ti slijepi sljedbenik.<< Et-T ahavi odgovori: >>Slijepo slijedi samo fanatik.<< On doda: >>Ili glupan.<< Ovo se kao izreka i primjer proširilo po Egiptu, pa su to ljudi dobo upamtili.”‘12
Učio je pred mnogim šejhovima, uzimao je od njih i okorištavao se njihovim znanjem. Broj njegovih šejhova prelazi tristo. Družio bi se i bio privržen svakome učenjaku iz različitih dijelova svijeta koji bi dolazio u Egipat. Tako je svoje i njihovo znanje objedinio. Ovo ti ukazuje na njegovu krajnju pažnju prema okorištavanju znanjem i njegovom čvrstom nastojanju da ga zadobije. Mnogi učenjaci su ga pohvalili i opisali kao čvrstog, povjerljivog, razboritog pravnika i hafiza šerijatskih tekstova. Imao je velikog učešća u islamskom pravu i hadisu. lbn-Junus kaže: “Et-Tahavi je bio razborit, povjerljiv i čvrst islamski pravnik iza kojeg se neće pojaviti sličan.”
Ez-Zehebi u svom Tarihu kaže: “On je pravnik, učenjak u hadisu, hafiz šerijatskih tekstova, jedan od velikana. Bio je razboriti, povjerljivi, čvrsti (znanjem) islamski pravnik.”
lbn-Kesir u El-Bidaje ven-nihaje kaže: “On je jedan od povjerljivih stručnjaka, hafiza šerijatskih tekstova.”
Njegova djela, Allah mu se smilovao, krajnje su precizna, objedinjena i imaju mnogo koristi, a sadržaj im je predstavljen na najpristupačniji način.
Jedno od njegovih djela je i Poslanica o verovanju, a mi je predstavljamo sa komentarom u ovom elegantnom izdanju čitaocima. Ovo djelo, i pored svoga maloga obima, ima obilne koristi, zastupa metod ispravnih prethodnika i između svojih korica sadrži sve što je muslimanu potrebno u njegovom vjerovanju.
Od njih je i knjiga Me'anil-asar, a u njoj su predstavljena fikhska pitanja popraćena dokazima. Također, tokom svoga djela spominje i pitanja oko kojih ima razilaženja. On o njima iznosi dokaze i raspravu, a zatim daje prednost onome što mu se očitovalo kao istina. Ova knjiga obučava tragaoca za znanjem kako se treba podučavati propisima vjere. Upoznaje ga sa različitim oblicima razilaženja, osposobljava ga za samostalno izvlačenje propisa, pa tako tragalac za znanjem postaje neovisna ličnost.
Od njih je i knjiga Mufkilul-asar koja govori o negiranju kontra-diktornosti i izvlačenju propisa iz njih.
Od tih knjiga su i: Ahkamul-Kur'an, El-Muhtesar, Šerhu el-džami’ el -kebir, Šerhu el-dža-mi’ es-sagir, Eš-Šurut, En-Nevadir el-fikhijje, Er-Reddu ala Ebi-Ubejd, Er-Reddu ala Isa b. Eban i druge velike priznate knjige.
Umro je početkom zul-ka'deta, 321 . h.g. u Egiptu. Ukopan je u El-Karafi, Allah mu se smilovao.
———————
Preuzeto iz knjige: “Komentar Tahavijeve poslanice o vjerovanju” (1 dio)
Autor: Ibn Ehi el-‘Izz el-Hanefi