Nema nikakve sumnje da je međusobno potpomaganje onih koji
djeluju na polju islamskog misionarstva krajnje neophodno i nužno,
a sve to kako bi njihov poziv bio uspješan i kako bi mu se ljudi u što
većem broju odazvali. Imajući u vidu da postoji veliki broj onih koji
pozivaju u Allahovu vjeru, i da svaki od njih ima svoje posebne metode
i načine na koje djeluje, i uzimajući u obzir da se oni ponekad razilaze čak
i u vrlo bitnim i osjetljivim pitanjima, kao što su pitanja u akidi naprimjer,
postavlja se pitanje koja su to pravila i osnove na kojima se treba zasnivati
zajednički rad i koordinacija ovakvih i sličnih, kojima je cilj dostavljanje
Allahove vjere. Tražimo vaše mišljenje jer su svi oni koji pozivaju
u Allahovu vjeru itekako potrebni da im se pojasni ovo pitanje i da im se
pruže savjeti i smjernice. Allah vam podario svako dobro.
Kada je riječ o ovoj vrsti razilaženja i različitih pogleda,
pravila i osnove kojima se treba vratiti jesu ono što nam Uzvišeni Allah
preporučuje u sljedećim ajetima: “O vjernici, pokoravajte se Allahu
i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u
nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete
u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje Ijepše” (En-Nisa, 59),
i u ajetu: “Ma u čemu se razilazili, presudu treba
da odredi Allah…” (Es-Sura, 10). Svako onaj ko je promašio istinu i zauzeo pogrešan stav po bilo
kojem pitanju, bilo da se radi o akidi – vjerovanju, ili o praktičnom
sprovođenju islamskih propisa, takvom je obavezno pojasniti i definirati
istinu i ispravan stav, pa ako to prihvati, to je uistinu Allahova blagodat
prema njemu, a ko odbije i ne prihvati, to mu je onda od Allaha
iskušenje. Naša je obaveza da mu pojasnimo grešku u kojoj se nalazi
i da ga na nju upozorimo koliko je to u našoj moći. Nakon toga, ne
smijemo očajavati niti gubiti nadu u njegov popravak jer koliko li je
samo onih koje je Uzvišeni Allah odvratio od velikih novotarija koje su prakticirali pa su postali sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata. Većini nam je poznat slučaj Ebu Hasana el-Es'arija, r.h., koji je u akidi bio mu'tezilskog opredjeljenja više od četrdeset godina, pa se nakon toga
jedan period prošao tog učenja, i na kraju ga je Uzvišeni Allah uputio
na najispravniji put, na učenje imama Ahmeda b. Hanbela, r.h., koji je
zastupao pravac ehli-sunneta vel-džemata. Ukratko, pitanja akide – islamske vjerske doktrine, veoma su osjetljivo i bitno područje, stoga je obavezno ljude što više savjetovati
po tom pitanju, kao što im je obavezno upućivati savjete i smjernice
i u pitanjima fikha – praktičnog sprovođenja islamskih propisa.
Evidentno je da je razilaženje među islamskim učenjacima daleko
učestalije i opširnije u pitanjima fikha, dok se za razilaženje u akidi
u globalu može reći da ni ne postoji osim u rijetkim slučajevima, što
se smatra iznimnošću, a ne pravilom. Tako naprimjer u akidi postoji
razilaženje po pitanju prolaznosti Vatre, tj. da li ce doći vrijeme kada će
Džehennem ostati bez ijednog stanovnika, kao što postoji razilaženje
i po pitanju iskušenja u berzehu – zagrobnom životu, po pitanju vaganja
dobrih i loših djela i načina na koji će se to desiti, kao i po pitanju još
nekih drugih stvari. Međutim, kada broj svih ovih razilaženja prisutnih
u akidi usporedimo sa brojem razilaženja u fikhu, vidjet ćemo da su
ona malobrojna i praktično zanemarljiva, i hvala Allahu na tome.
Pored toga, bez obzira o kakvim vrstama razilaženja se radi, tj. bila ona
u fikhu ili akidi, naša je obaveza da jedni druge međusobno savjetujemo
i da se trudimo jedni drugima pojasniti istinu i ispravan stav.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf