Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.
Studenti koji su završili medicinu i stomatologiju, trebaju svečano polagati Hipokratovu zakletvu. Kakav je islamski stav s aspekta zaklinjanja nečim drugim mimo Allahom, odnosno o posljednjem dijelu ‘pozivajući se na svoju čast’. Da li musliman smije položiti Hipokratovu zakletvu? Allah vas nagradio.
“U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj
život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.“ (http://hr.wikipedia.org/wiki/Hipokratova_zakletva)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnik, a zatim:
Propis zaklinjanja nečim mimo Allaha
Nije dozvoljeno zaklinjanje sa nečim drugim mimo Allaha (Njegovih imena i svojstava) jer to predstavlja širk.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,: “Ko se zakune sa nečim mimo Allaha učinio je kufr ili širk” (Bilježi ga Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim i Albani). S tim da ovaj širk i kufr ne izvode onoga koji se tako zakune iz Islama jer predstavlja mali širk i mali kufr.
Takođe, nije dozvoljeno zaklinjati se Poslanikom, životom, djecom, emanetom, Kabom i slično. Kaže Ibn Abdulberr da je na ovome idžma učenjaka. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nije od nas ko se zakune emanetom.” (Bilježi ga Ebu Davud, Ahmed, Hakim i Ibn Hibban, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim i El-Munziri).
Onaj ko se zakune sa nečim mimo Allaha i Njegovih imena i svojstava nije dužan učiniti kefaret jer mu je zakletva neispravna.
Dozvoljeno je zaklinjati se Kur'anom i Mushafom ako se misli na Allahov govor a ne na knjigu u kojoj je zapisan Allahov govor.
Propis zaklinjanja izvornom Hipokratovom zakletvom
Prava i izvorna Hipokratova zakletva, koja je nastala u Staroj Grčkoj između 5. i 3. stoljeća prije Nove Ere i koja je u Zapadnoj kulturi izvorna tačka svih liječničkih zakletvi i kodeksa, glasi:
“Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno.”
Nema sumnje da je zabranjeno zaklinjenje sa ovom izvornom Hipokratovom zakletvom, jer ona u sebi sadrži jasne zakletve Grčkim bogovima.
Propis zaklinjanja izmijenjenom Hipokratovom zakletvom
Tokom istorije izvorna Hipokratova zakletva se mijenjala. Na kongresu Međunarodnog saveza liječničkih društava u Ženevi 1948. godine usvojena i prihvaćena konačna zakleta koja se danas koristi, koju nazivaju Ženevska zakletva. Ta zakletva je ona koju svršenici medicine svečano polagaju. Tekst te zakletve je sljedeći (isti onaj koji je spomenut u pitanju):
“U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.”
U tekstu ove zakletve nema riječi zaklinjanja nečim drugim mimo Uzvišenog Allaha. Zadnja rečenica „Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast“ ne predstavlja zakletvu, jer pozivanje na čast, poštenje, znanje, stručnost i slično nije zaklinjanje istima.
Zakletva sadrži neke sporne fraze i rečenice, poput:
– „Moje kolege bit će mi braća“, jer po islamskim principima samo su mu'mini braća.
Kaže Uzvišeni: „Zaista su samo mu'mini braća“ (El-Hudžurat, 10)
– „U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere“, jer po Islamu u mnogim šerijatskim propisima se pravi razlika između vjernika i nevjernika. Nije isto liječiti mu'mina mudžahida i kjafira koji se bori protiv muslimana.
– „Svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti“ i „Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti“, mnogi takozvani zakoni humanosti se kose sa šerijatskim zakonima. Poput eutanazije (ubistvo iz milosti ili usmrćenje neizlječivo bolesnog, tj. olakšavanje smrti bolesne osobe za koju nema nade u ozdravljenje na osnovu zahtjeva bolesnika) koja je po mnogima human gest a po Šerijatu ubistvo ili posredovanje u ubistvu.
Propis zaklinjanja sa ovom izmijenjenom Hipokratovom zakletvom je dozvola sa pokuđenošću, tj. ako je moguće bolje je izbjeći polaganje ove zakletve zbog navedenih spornih fraza i rečenica u njoj. Takođe, zbog toga što liječnik musliman koji čuva i poštuje granice Allahovog Šerijata u svojoj profesiji samim tim vrši najveći vid humane misije. A ovo zahtijeva od liječnika muslimana da nauči osnovne šerijatske propise vezane za njegovu struku.
Ali ako student svršenik medicine nema izbora u činu polaganja zakletve, nema smetnje u izgovaranju iste jer ona u sebi ne sadrži zaklinjanje nečim mimo Allaha, a sporne rečenice neka tumači na islamski način.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba