Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Gospodar (sejjid) je samo Uzvišeni Allah.” Kako, onda, objediniti ovaj hadis sa onim što je rekao u hadisu: “Ja sam gospodar (sejjid, prvak) svih Ademovih potomaka (sinova)”, kao i sa hadisom: “Ustanite svome gospodaru (prvaku, poglavici)”, ili u preporuci robu: “Neka kaže: moj gospodar (sejjid) i zaštitnik (vlasnik)”?
Ovi se hadisi mogu objediniti s više aspekata:
1. Zabrana da se za čovjeka kaže da je “es-sejjid” (gospodar) ne podrazumijeva da je to haram (strogo zabranjeno), nego da je samo mekruh (pokuđeno, tj. da je preče ne reći tako za čovjeka).
2. Zabranjeno je tako govoriti za ljude kako ih šejtan ne bi mogao, vremenom, nagovoriti na pretjerivanje u poštovanju i veličanju bilo koga osim Allaha, dž. š. Jer, “Es-Sejjidul-Mutlak“ (Apsolutni Gospodar) samo je Allah, dž. š., i niko više osim Njega. A nema smetnje da kažemo da je neko “sejjiduna” (naš poglavar, tj. prvak ili vođa), “sejjidu beni-fulan” (vođa jednog naroda ili grupe), ali samo pod uvjetom da je onaj za koga se kaže da je “sejjid” (gospodar, poglavar) dostojan takve titule. Međutim, ako je to neki grješnik ili otpadnik, onda se za njega ne smije ni u kojem slučaju reći da je “sejjid” (gospodin, poglavar, vođa), ma koliko bio ugledan među svojim saplemnicima, sunarodnjacima ili sljedbenicima.
U hadisu se kaže: “Nemojte za munafika (licemjera) govoriti da je ‘sejjid’ (gospodar), jer i ako bi on i važio (među svojima) za takvoga, time ćete izazvati srdžbu svoga Gospodara.”
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina